Igor Štimac podigao prašinu: Nakon osvajanja Kupa poslao oštru poruku o petokraki
Izvor: Otvoreni izvori Slavlje trenera Zrinjskog u sjeni je političkih provokacija i napetih sukoba s navijačima, dok se njegov mandat u Mostaru primiče neizbježnom i burnom kraju.
Igor Štimac još jednom je dokazao da za njega pobjeda na terenu nikada nije samo sportska priča. Jutro nakon što je s nogometašima Zrinjskog podigao pehar Kupa Bosne i Hercegovine, umjesto slavljeničkih dojmova, javnost je dočekala njegova oštra politička poruka. Putem društvenih mreža, vidno ponesen emocijama nakon trijumfa nad Veležom, uputio je izravno pitanje o tome koliko puta simbol petokrake mora biti poražen da bi konačno nestao s ovih prostora. Ovakav istup, koji je odmah podigao veliku prašinu, jasna je aluzija na simbole bivšeg sustava i nastavak njegovog dugogodišnjeg ideološkog rata.
Sama završnica natjecanja bila je slika i prilika Štimčevog temperamenta koji godinama ne jenjava. Dramatičan okršaj u Mostaru kulminirao je općim naguravanjem igrača i stručnog stožera, a incident su potaknule provokacije usmjerene prema suparničkoj klupi. Štimac se u tim trenucima nije povukao u mirnu ulogu pobjednika. Naprotiv, ušao je u otvoreni verbalni sukob s navijačima suparničkog kluba, koristeći neprimjerene geste i pogrdne riječi na račun njihovog stadiona, podsjetivši sve prisutne na svoju beskompromisnu i često zapaljivu narav.
Ovakvi potezi nisu slučajnost, već dio identiteta koji Štimac gradi desetljećima. On sam rado podsjeća na 1990. godinu i čuvenu turneju Hajduka po Australiji, kada je bio jedan od predvodnika skidanja zvijezde s klupskog dresa, što je tada bio čin opasnog otpora. Kroz cijelu karijeru je naglašavao kako zbog svojih uvjerenja trpi pritiske, a ni boravak u Mostaru nije prošao bez kazni zbog korištenja spornih pozdrava, koje je on uporno branio povijesnim ulogama vojnih postrojbi.
Iako u vitrine donosi trofeje i europske uspjehe, izostanak naslova prvaka i neprestani sukobi očito su presudili njegovoj sudbini u klubu. Dok se sportskim kuloarima već širi ime njegova nasljednika, Štimac odlazi onako kako je uvijek i živio — kao pobjednik s terena koji ne preže od javnog iskazivanja svojih najdubljih uvjerenja, bez obzira na cijenu koju zbog toga mora platiti.
