Usamljeni otok na Filipinima predan u ruke umjetne inteligencije: Vladat će vijeće botova
Izvor: Otvoreni izvori Tehnološki entuzijast Dan Thomson pokreće mikrodržavu Sensay kojom će upravljati digitalna verzija Cicerona dok se prvi stanovnici očekuju tek za tri godine.
Daleko od očiju javnosti, u uvali arhipelaga Palawan, rađa se jedan od najradikalnijih društvenih eksperimenata današnjice. Osnivač tehnološke tvrtke Dan Thomson odlučio je nenaseljeni otok transformirati u mikrodržavu Sensay, no ključeve vlasti nije predao ljudima, već vijeću botova temeljenih na umjetnoj inteligenciji. Ovi digitalni entiteti, modelirani prema povijesnim velikanima poput rimskog govornika Cicerona, dobili su zadatak donositi sudbonosne odluke bez uobičajenih ljudskih slabosti, privatnih interesa ili pritisaka moćnih lobista.
Trenutno sudbina ovog tropskog raja počiva na leđima samo jednog čovjeka, domara Mikea, koji je jedini stalni stanovnik dok se ne izgrade planirane vile. Ipak, interes javnosti je golem. Čak 12.000 ljudi pokazalo je zanimanje za ovaj pothvat, iako su kapaciteti ograničeni na svega tridesetak luksuznih objekata. Dok se fizički dolazak novih stanovnika planira za 2027. godinu, program e-građanstva kreće znatno ranije, postavljajući temelje za novi oblik suživota čovjeka i stroja. Glavni cilj projekta je testiranje modela u kojem algoritmi glasaju o prijedlozima građana, dok ljudi služe isključivo kao izvršitelji donesenih odluka.
Međutim, iza vizije savršenog društva krije se duboka zabrinutost stručnjaka za etiku. Kritičari ne štede riječi, upozoravajući kako je koncept u svojoj srži antidemokratski jer ga je postavio jedan jedini pojedinac, a postoji i opravdan strah od nepredviđenih ili čak agresivnih zaključaka koje sustav može donijeti. Sam Thomson ne bježi od tih rizika, priznajući da je riječ o fascinantnom eksperimentu koji će pokazati što se događa kada se upravljanje u potpunosti prepusti digitalnom vijeću.
Ovom neobičnom projektu priključuju se i veterani koji su i ranije pokušavali osnovati vlastite države, videći u digitalnom upravljanju sofisticiraniji pristup koji bi mogao uspjeti tamo gdje su drugi zakazali. Ipak, sjena sumnje ostaje nad ljudskim faktorom i mogućnošću da netko iznutra pokuša manipulirati digitalnim upraviteljima radi osobnih motiva. Najveći izazov ostaje pitanje sigurnosti i vjerojatnost da će netko pokušati nametnuti agresivne motive timu algoritama. Iako Sensay vjerojatno nikada neće dobiti međunarodno pravno priznanje, on stoji kao spomenik novom dobu u kojem tehnologija više ne samo da pomaže, već pokušava i vladati.
