Tajna bliskost Džeki Kenedi: Kako je u ministru obrane pronašla svog viteza zaštitnika
Izvor: Arhiva Dokumentirani detalji otkrivaju nepoznatu dubinu odnosa između prve dame i Roberta Meknamare, koji joj je bio najveći oslonac u najtežim životnim trenucima.
Dok su se desetljećima analizirali brojni ljubavni izleti predsjednika Džona F. Kenedija, istraživači povijesti Bijele kuće sada skreću pažnju na jedan sasvim drugačiji, duboko emotivan odnos koji je njegova supruga Džeki njegovala u sjeni politike. Nova biografska saznanja sugeriraju da prva dama nije bila samo nijemi promatrač suprugovih nevjera, već je utjehu i razumijevanje pronašla u ministru obrane Robertu Meknamari. Ono što je počelo kao intelektualno prijateljstvo, ubrzo je preraslo u vezu punu međusobnog uvažavanja i duboke odanosti.
Prvi jasnija svjedočanstva o ovoj bliskosti datiraju iz 1962. godine, kada je javnost primijetila njihovu neobičnu usklađenost tijekom plesa na jednoj od svečanosti u Bijeloj kući. Pisma koja su razmjenjivali otkrivaju duhovitu i opuštenu Džeki koja mu je slala poruke i čestitke, tražeći u njemu stabilnost koju joj brak nije pružao. Biografi bilježe kako je Džeki povjerila bliskim ljudima da joj je ministar izuzetno privlačan, dok je sam Meknamara priznao kako je proveo noć s njom u Njuportu u vrijeme kada je njegova supruga bila odsutna.
O tome koliko je ovaj odnos bio prisan svjedoče i riječi samog ministra obrane koje su ostale zabilježene:
"Bio sam i jesam blizak sa Džeki. Jako mi je draga. Ali ne mislim da to mora da bude u knjizi."
Njihova veza ipak nije bila samo romantična intriga; ona je imala ulogu emocionalnog štita u najmračnijim trenucima američke povijesti. Nakon atentata u Dalasu, upravo je Meknamara bio prva osoba koja je dotrčala do traumatizirane prve dame. Njegova prisutnost bila joj je toliko nužna da je inzistirala da on ostane uz nju čak i tijekom mučnog procesa obdukcije ubijenog predsjednika, čime je on postao čuvar njenih najtežih sjećanja.
S godinama su se njihovi putovi počeli razilaziti zbog različitih pogleda na rat u Vijetnamu, no duboka nit koja ih je povezivala nikada nije potpuno nestala. Čak i nakon što se udala za Aristotela Onazisa, pisma svjedoče o nezamjenjivom mjestu koje je ovaj čovjek imao u njenom životu. Džeki je u svojim obraćanjima istaknula ono što je bila srž njihove fascinantne povezanosti: za nju je on do kraja ostao sjajni vitez koji je bio tu kada je cijeli svijet izgledao kao ruševina.
