Drama Luisa Montija: Čovjek koji je igrao dva finala pod prijetnjom mafije i Mussolinija
Izvor: Arhiva Nogometna legenda preživjela je ucjene smrću u Argentini i Italiji, ostvarivši rekord koji je zbog političkih pritisaka i straha za obitelj ostao zapisan u povijesti.
Povijest sporta rijetko pamti sudbine dramatične poput one Luisa Felipea Montija. Čovjek poznat pod nadimkom Doble Ancho, što u prijevodu znači Dvostruko Širok, bio je motor Argentine 1930. godine i stup obrane Italije četiri godine kasnije. No, iza njegovih sportskih uspjeha krije se jeziva priča o preživljavanju pod nišanom diktatora i kriminalaca.
Sve je počelo u Montevideu, tijekom prvog Svjetskog prvenstva. Dok je Argentina marširala prema finalu, Monti je bio ključna figura, no uoči same odlučujuće utakmice protiv domaćina Urugvaja, u njegov se život uvukao strah. Njegova unuka Lorena godinama kasnije otkrila je mračnu tajnu koja je pratila to finale:
Na poluvremenu, dok je Argentina vodila 2-1, rekli su mu da će, ako Argentina ne izgubi, ubiti moju baku i moju tetku.
Monti je to finale odigrao neprepoznatljivo loše, a Argentina je izgubila rezultatom 4:2. I dok je nacija bila u suzama, on je osjetio samo olakšanje jer su mu najbliži ostali živi. Međutim, mir nije dugo trajao. Njegov talent privukao je pažnju talijanskog fašističkog režima. Benito Mussolini vidio je Montija kao savršen alat za svoju propagandu te mu je ponuda iz Torina — koja je uključivala kuću, automobil i ogromnu plaću — bila nemoguća za odbiti.
U Italiji je Monti postao kapetan Juventusa i ključni igrač nacionalne vrste, ali pritisak pod kojim je igrao 1934. godine bio je još brutalniji. Izbornik Vittorio Pozzo podredio je cijelu taktiku Montijevoj snazi, a dan prije finala protiv Čehoslovačke, u svlačionicu je stigao telegram s potpisom samog Il Ducea. Poruka je bila kratka i jasna u svojoj okrutnosti:
Pobjeda ili smrt. Sretno sutra. Pobijedite. Ako ne uspijete, tres!
Ovaj nogometni titan našao se u bizarnoj i smrtonosnoj situaciji kakva nije zabilježena u analima sporta. Sam je kasnije opisao taj apsurd rekavši da su mu u Urugvaju prijetili smrću ako pobijedi, dok su mu u Italiji prijetili smrću ako izgubi. Na rubu živaca, Italija se uspjela vratiti iz zaostatka i pobjedom u produžecima osigurati naslov.
Nakon trijumfa, Mussolini je igrače obasuo privilegijama, ali iza zlatnih medalja ostala je trauma čovjeka koji je bježao od smrti na dva kontinenta. Njegov rekord, nastup u dva uzastopna finala za dvije različite reprezentacije, vjerojatno nikada neće biti srušen zbog današnjih oštrih pravila, ostavljajući njegovu argentinsku putovnicu u muzeju kao vječni dokaz o vremenu kada je nogomet bio pitanje života i smrti.
