Grad od 73 milijuna ljudi: Kako kineski Guangzhou redefinira pojam megagrada
Izvor: Otvoreni izvori Dok se granice urbanih zona stapaju u goleme funkcionalne cjeline, drevna luka u delti Biserne rijeke postaje najmnogoljudnija točka na čitavom planetu.
Definiranje najvećeg grada na svijetu često donosi iznenađujuće podatke, prvenstveno zbog nepostojanja jedinstvenog globalnog pravila o tome gdje točno prestaje naselje, a počinje regija. Dok su u nekim državama mjerodavne stroge administrativne granice, moderni se trendovi fokusiraju na metropolitanske regije koje povezuju više središta u jednu cjelinu. Prema podacima stručnjaka, upravo takvu titulu najmnogoljudnije točke planeta nosi kineski Guangzhou, smješten u provinciji Guangdong. S nevjerojatnih 73 milijuna stanovnika, ovaj div u blizini delte Biserne rijeke počiva na strateškom položaju koji je još od 3. stoljeća služio kao ključni most Kine s ostatkom svijeta.
Zanimljivo je primijetiti kako Guangzhou, unatoč tome što brojem ljudi nadmašuje mnoge europske države, rijetko dolazi u fokus šire javnosti izvan Azije. Razlika u percepciji često proizlazi iz različitih kriterija; dok u Sjedinjenim Američkim Državama naselje postaje grad s više od 2500 stanovnika, u Peru je za takav status dovoljno tek stotinu stambenih objekata. Ujedinjeni narodi stoga prihvaćaju lokalne definicije, što dodatno naglašava goleme razlike u urbanističkom planiranju diljem svijeta.
Povijesna perspektiva otkriva da koncentracija stanovništva nije isključivo moderan fenomen. Antički Rim bio je prvi veliki primjer takvog razvoja, dosegnuvši u 3. stoljeću brojku od najmanje 800 tisuća stanovnika na svega deset četvornih kilometara. Da bi se održala takva gustoća, razvijeni su složeni akvadukti koji su vodu dopremali s udaljenosti veće od 70 kilometara, što je bila razina infrastrukture koja se u sličnom obujmu ponovno pojavila tek u 20. stoljeću.
Nakon industrijske revolucije i masovnih migracija nastupila je era megalopolisa. Danas su takve pojave najvidljivije u Japanu, gdje su Tokio, Osaka i Kyoto praktički spojeni u neprekinutu zonu, slično kao i na sjeveroistočnoj obali SAD-a ili u gusto naseljenim dijelovima Nizozemske i Belgije. Metropolitanska područja s više od deset milijuna ljudi službeno se nazivaju megagradovima, a njihova je mreža najgušća u zemljama u razvoju.
Procjene ukazuju na to da se nalazimo u vremenu ubrzanog rasta, gdje se urbana područja transformiraju u još veće sustave. Do 2030. godine broj megagradova mogao bi narasti na 43, dok se oni najekstremniji primjeri, koji premašuju 20 milijuna stanovnika, već označavaju kao hipergradovi koji predstavljaju sam vrhunac suvremenog društvenog razvoja.
