Gradnja zagrebačkog pothodnika: Veliki skandal iza najmodernijeg podzemnog zdanja
Izvor: Arhiva Iako je danas ključna točka prometa, prvi pothodnik započeo je kao divlja gradnja bez dozvola, a stabilnost mu je testirala parna lokomotiva od 120 tona.
Zagreb je 1974. godine dobio svoje najmodernije podzemno zdanje, ali put do otvorenja prvog pothodnika bio je popločen nevjerojatnim skandalom koji je mjesecima potresao tadašnju javnost. Ono što je danas rutinska točka gradskog prometa, započelo je kao opasan građevinski pothvat koji je prkosio svim zakonskim normama onoga vremena. Ambicije su vrlo brzo prerasle prvotnu ideju o običnom pješačkom tunelu, pretvorivši prostor oko hotela Esplanade u golemo gradilište multifunkcionalnog centra.
Iza gradilišne ograde odvijala se prava drama jer su radovi započeli bez građevinske dozvole i potrebne projektne dokumentacije. Puna četiri mjeseca gradnja se odvijala u svojevrsnoj tajnosti dok su radnici uvodili instalacije kuckajući napamet, sve dok republički inspektor nije prekinuo ovu ilegalnu operaciju i u veljači 1970. godine potpuno zaustavio strojeve. Tek nakon teške borbe s dokumentacijom, gradnja je službeno nastavljena pod stručnim vodstvom projektanta K. Tonkovića i arhitekta B. Šterna.
Inženjerski izazovi koji su slijedili bili su fascinantni. Iz utrobe zemlje iskopano je 40.000 kubika materijala, a konstrukcija je morala izdržati pritisak od 140 tona. Kako bi se otklonila svaka sumnja u sigurnost, testiranje je provedeno uz pomoć parne lokomotive teške 120 tona. Konačno zdanje ispalo je gotovo trostruko veće nego što se planiralo, s ukupnim troškovima koji su do 1973. godine dosegnuli 43 milijuna tadašnjih dinara.
Pothodnik je u Zagreb donio i prve javne pokretne stepenice u gradu, postavljene na sjevernom ulazu, dok su lokali bili opremljeni skupocjenim staklenim stijenama uvezenim iz Italije. Ispod zemlje je stvoren pravi shopping rudnik s osamnaest lokala raspoređenih duž 168 metara dugog hodnika. Kada su prvi pješaci prošetali ovim podzemnim gradom 23. svibnja 1974. godine, staromodni pješački most preko pruge otišao je u povijest, ostavivši iza sebe uspomenu na projekt koji je zamalo propao zbog drskosti svojih graditelja.
