Ivana Paradžiković nakon dva desetljeća uputila dirljivu poruku kolegici Antoniji Blaće
Izvor: otvoreni izvori Nekadašnje zaštitno lice informativnog programa otkrilo javnosti snagu starog prijateljstva i razloge zbog kojih je televizijske studije zamijenilo životom u pokretu.
U svijetu blještavila i površnih poznanstava, gdje se veze često raskidaju pod pritiskom ambicija, rijetka su prijateljstva koja opstaju desetljećima bez gubitka onog iskrenog žara. Ivana Paradžiković odlučila je javno pokazati duboku privrženost svojoj kolegici Antoniji Blaće, podsjećajući javnost kako njihova neraskidiva povezanost traje već punih dvadeset godina. Uz zajedničku fotografiju, Paradžiković je opisala susret koji nije bio samo puko odrađivanje društvenih obveza, već dirljivi povratak u zajedničku prošlost.
Prisjetivši se samih početaka, istaknula je kako su se upoznale prije dva desetljeća i kako, bez obzira na godine koje su prošle i različite životne puteve, u onoj drugoj i dalje vidi istu osobu s početka priče. Opisala je njihov odnos kao autentičan, lišen kurtoazije i glume.
Upoznale se prije 20 godina i kad god se sretnemo prepoznajemo još uvijek te iste klinke jedna u drugoj. Grlimo se iz srca, ne reda radi. Tonka je kraljica TV ekrana! Spontana, slatka, smiješna, normalna!
Foto: društvene mrežeDok je šira javnost sa zanimanjem pratila ovaj hvalospjev Antoniji Blaće, Ivana Paradžiković se osvrnula i na dramatične promjene u vlastitoj karijeri i životnom stilu. Bivša urednica, koju su gledatelji godinama asocirali isključivo uz ozbiljne i teške istraživačke teme, danas se suočava s učestalim upitima o novom poglavlju života nakon odlaska s malih ekrana. Mnogi se pitaju čime se danas bavi i kako izgleda njezin svakodnevni ritam izvan televizijskih studija.
Odgovor na to pitanje leži u njezinoj potrazi za apsolutnom osobnom slobodom i svjesnom odmaku od materijalnih ciljeva koji dominiraju modernim društvom. Prema njezinim vlastitim riječima, prioritet joj je postao sam život u svom najčišćem obliku, daleko od strogo postavljenih radnih okvira i pritiska javnosti. Opisala je egzistenciju u stalnom pokretu, s neizvjesnim mjestom buđenja, od planinskog šatora do kombija usred pustinje. Tim je putem jasno poručila da je svatko sam odgovoran za vlastiti put i mirnu savjest, čime je potvrdila da je javni uspjeh i moć zamijenila unutrašnjim mirom.
