Iran na rubu sloma: Dok gospodarstvo krvari, Teheran u tajnosti traži izlaz
Foto: Ilustracija Pritisnuti gubitkom od šest milijardi dolara i razorenom industrijom, iranski pregovarači očajnički pokušavaju odmrznuti sredstva za spas države od potpunog kolapsa.
Iza zatvorenih vrata i diplomatskih nota, sudbina Bliskog istoka ponovno visi o tankoj niti. Američki predsjednik Donald Trump proveo je sate u analizi sporazuma koji je trebao zaustaviti dugogodišnja neprijateljstva, ali unatoč velikim očekivanjima o otvaranju strateškog Hormuškog moreuza, potpis je u posljednjem trenutku izostao. Dok se činilo da je rješenje na dlanu, Washington je postrožio uvjete, ostavljajući Teheran u procjepu između optužbi za laži i surove potrebe za opstankom.
U srcu ove drame ne nalaze se samo ideološke razlike, već gola borba za preživljavanje jedne nacije. Stručnjaci koji prate pregovore upozoravaju da je Iran pritisnut uza zid brutalnom ekonomskom zbiljom. Iran želi dogovor isključivo zato što im očajnički treba novac, a cijela situacija podsjeća na opasnu igru testiranja granica strpljenja velikih sila kako bi se izvuklo što više sredstava za gašenje požara u vlastitoj kući.
Cijena dugogodišnjih sukoba za iransko društvo postala je neizdrživa. Dok vojni krugovi još uvijek sanjaju o kontroli nad moreuzom kao velikom trijumfu, ostatak države tone. Godine pod sankcijama i ratna razaranja izbrisale su milijune radnih mjesta, a nekadašnji giganti kemijske industrije i industrije čelika danas su samo gomile ruševina. Čak je i svakodnevica pod strogim nadzorom, o čemu svjedoči i nedavno vraćanje pristupa internetu nakon višemjesečnog mraka koji je gospodarstvo stajao milijarde dolara.
Brojke su neumoljive i ne ostavljaju prostora za manevriranje. Procjenjuje se da je američka blokada do sada izravno izbila šest milijardi dolara iz iranskog džepa zbog neprodanog crnog zlata. Zbog toga se pregovarači bore za svaki cent, ciljajući na odmrzavanje 12 milijardi dolara imovine odmah po potpisivanju mira. To je slamka spasa kojom Teheran pokušava osigurati kakvu-takvu budućnost u poratnoj stvarnosti.
Iako službeni Teheran i dalje pokušava ostaviti dojam čvrstine preko nuklearnog pitanja i podrške saveznicima, maske polako padaju. Primjetan je zaokret u prioritetima jer je financijski spas postao važniji od ideologije. Čak ni nedavni napadi na Revolucionarnu gardu nisu isprovocirali novi rat, što jasno pokazuje da je fokus premješten na pregovarački stol. Uspostavljena su nova, prešutna pravila u kojima se sukobi drže pod kontrolom dok se čeka priljev novca pod svaku cijenu.
