Stotinu godina od rođenja Marilyn Monroe: Sjaj holivudske ikone i cijena njezine samoće
Izvor: Otvoreni izvori Slava joj je dala sve osim sreće, a dok je svijet obožavao njezinu ljepotu, Norma Jean je iza kulisa vodila tešku bitku za poštovanjem koje nikada nije dobila.
Američka glumica Marilyn Monroe rođena je prije točno stotinu godina, a njezino ime i danas ostaje sinonim za glamur koji je u sebi nosio duboku, neprežaljenu tragediju. Pedesetih godina prošlog stoljeća bila je megazvijezda prepoznatljiva samo po imenu, no iza blještavila reflektora skrivale su se rane koje nikada nisu zacijelile. Iako ju je publika obasipala bezuvjetnom ljubavlju, Marilyn je cijeli život provela u uzaludnom traganju za poštovanjem kolega i redatelja, očajnički pokušavajući srušiti imidž plavuše bez pokrića.
Istina o Normi Jean Mortenson, djevojčici rođenoj 1. lipnja 1926. godine, bila je miljama daleko od holivudskog sna. Njezino djetinjstvo bilo je obilježeno napuštenošću, selidbama po sirotištima i traumatičnim iskustvima zlostavljanja. Dok joj je majka bila smještena u mentalnu ustanovu, a oca nikada nije upoznala, spas je potražila u braku sa samo šesnaest godina. Udala se za Jimmyja Doughertyja kako bi izbjegla povratak u zavod, a upravo ju je on opisao kao dragu i religioznu djevojku. Ipak, ambicija ju je odvela dalje; dok je on plovio oceanima kao marinac, ona je postala pin-up model, promijenila boju kose i transformirala se u mitsku Marilyn Monroe.
Uspon je bio munjevit, od malih uloga u ostvarenjima Asfaltna džungla i Sve o Evi, pa sve do statusa najomiljenije plavuše Hollywooda nakon filma Niagara. No, privatni život ostao je poprište neprestanih nemira. Njezin brak s bejzbolskom legendom Joeom DiMaggiom trajao je svega devet mjeseci. Razdvojila ih je njegova nelagoda zbog njezina seksualiziranog imidža i milijuna pogleda koji su je pratili, iako su do samog kraja ostali neraskidivo bliski.
U želji da je tretiraju kao ozbiljnu umjetnicu, Marilyn je potražila novi put u New Yorku, učeći u Glumačkom studiju Leeja Strasberga i osnivajući vlastitu produkciju. Uloge u filmovima Autobusna stanica i Neki to vole vruće, za koji je osvojila Zlatni globus, dokazale su njezinu svestranost. Njezin treći suprug, književnik Arthur Miller, prepoznao je njezinu neshvaćenu stranu, opisujući je kao izuzetno ozbiljnu ženu koja se bori sa svijetom koji vidi samo površinu. Nažalost, ni taj brak nije izdržao pritisak, a njezina najveća želja da postane majka ostala je neostvarena nakon bolnih gubitaka trudnoća.
Misterij njezina odnosa s Johnom F. Kennedyjem dosegao je vrhunac antologijskom izvedbom pjesme Happy Birthday, Mr. President, samo deset dana prije njezina tragičnog kraja. Marilyn je pronađena mrtva 4. kolovoza 1962. godine u dobi od trideset šest godina, nakon predoziranja barbituratima. Iako su njezinu smrt desetljećima pratile razne teorije, njezina biografija ostaje svjedočanstvo o ženi koja je neprestano bježala od napuštenosti, ostajući i stoljeće nakon rođenja neuhvatljiva ikona sjetnog pogleda.
