Slomljen i ogorčen Luka Božić udario po sportskoj politici nakon gubitka MVP titule
Izvor: Otvoreni izvori Hrvatski košarkaš ostvario je povijesne rezultate na terenu, ali su glasovi struke i trenera presudili u korist Marija Hezonje, ostavivši bjelovarskog asa u suzama.
U svijetu vrhunskog sporta, gdje bi brojevi trebali biti jedino mjerilo istine, dogodio se bolan raskol koji je ogolio svu surovost profesionalne košarke. Luka Božić, bjelovarski as koji je cijelu sezonu nosio Granadu na svojim leđima, suočio se s trenutkom koji nijedan sportaš ne želi doživjeti: unatoč povijesnoj dominaciji na parketu, prestižna titula najkorisnijeg igrača lige ACB izmakla mu je iz ruku.
Božićeva statistika bila je gotovo nestvarna. S prosjekom od 24,26 valorizacijskih bodova, ostvario je učinak kakav španjolska elita nije vidjela još od 2008. godine. Bio je nezaustavljiv, proglašavan igračem mjeseca i uvršten u najbolju petorku prvenstva, ali to nije bilo dovoljno da uvjeri one koji odlučuju u uredima. Dok su ga navijači, koji igru gledaju srcem, proglasili najboljim, glasovi trenera, kapetana i medija srušili su ga na peto mjesto ukupnog poretka.
Nagrada je na kraju pripala njegovom reprezentativnom kolegi Mariju Hezonji, zvijezdi moćnog Real Madrida, koji je sezonu završio s osjetno nižim prosjekom od 18,8 bodova. Božić nije mogao sakriti razočaranje ovakvim ishodom, a njegove riječi nakon objave rezultata odjeknule su poput gorke ispovijesti čovjeka koji se osjeća izdanim od sustava.
Jako sam razočaran ACB-ovim izborom za nagradu MVP.
Sukob između suhe statistike pojedinca i kolektivnog sjaja pobjedničkog tima postao je nepremostiv zid za hrvatskog košarkaša. Dok Hezonja s Realom juriša prema obrani naslova, Božić se suočava s ispadanjem svoje Granade iz lige, što je očito bio uteg koji struka nije mogla ignorirati. Vidno potresen, košarkaš se obratio onima koji su mu ostali vjerni, ukazujući na nevidljive sile koje kroje sudbine iza zatvorenih vrata.
Navijači su birali mene za MVP-ja. Želim zahvaliti svakom od vas što je odvojio vrijeme i glasao, zaista sam zahvalan. Dao sam sve od sebe, ali nekad ne možete protiv politike… Trebat će mi neko vrijeme bez košarke. Bog djeluje na misteriozne načine.
Ovaj emotivni slom dolazi u trenutku kada Božiću istječe ugovor, a njegova sportska budućnost visi u zraku. Pitanje koje ostaje peći nakon ove odluke jest vrijedi li u modernom sportu više trud pojedinca ili pripadnost moćnom jatu. Za Luku Božića, odgovor je stigao u obliku gorke lekcije koju će, po vlastitom priznanju, morati liječiti odmakom od košarkaške lopte.
