Nina Badrić o životnom putu: Od dječjih snova s četkom za kosu do potrage za mirom i tišinom
Izvor: Otvoreni izvori Glazbena diva otkrila je nepoznate detalje o bjekstvu od reflektora, neobičnoj strasti prema kuhanju i realnosti koja se krije u torbi jedne vlasnice psa.
Iza blještavila najvećih regionalnih pozornica i besprijekornih večernjih toaleta krije se žena koja, protivno svim očekivanjima, čezne za jednostavnim životnim radostima. Nina Badrić, jedna od najistaknutijih figura domaće estrade, u razgovoru s mladom voditeljicom Mašom Gavranić, skinula je masku glamura i progovorila o žrtvama koje podnosi njezina privatnost nakon desetljeća u samom vrhu glazbene industrije.
Njezin uspon bio je zapisan u zvijezdama još od devete godine i prvih koraka u zboru Zvjezdice. Ipak, pjevačica se s posebnom sjetom prisjeća vremena kada su joj mikrofone mijenjali lakovi za kosu i četke, dok je na obiteljskim slavljima vrebala svaku pauzu kako bi preuzela pozornicu. Taj rani dječji nagon oblikovao je njezinu sudbinu, ali je tijekom godina donio i zasićenje koje rijetki vide.
Najveći šok za njezinu publiku moglo bi biti priznanje o trenucima koje provodi u svoja četiri zida. Dok cijela regija pjeva njezine hitove, glazba pod tušem za nju ne postoji. Nakon iscrpljujućih sati u studijima i buke koncerata, Nina spas pronalazi u potpunoj tišini, a jedini zvuk koji rado sluša je zujanje cvrčaka na morskoj obali, daleko od ikakve elektroničke podloge.
Kada bi na trenutak mogla pobjeći od statusa zvijezde, Nina priznaje da bi njezina alternativna stvarnost bila znatno drugačija: postala bi kuharica. Taj skriveni hedonizam i ljubav prema vrhunskim delicijama suprotnost su strogom imidžu dive, baš kao što su njezine omiljene trenirke i tenisice suprotnost teškim haljinama u kojima nastupa. Njezina svakodnevica daleko je od luksuza koji se pretpostavlja; unutar njezine torbice ne krije se samo mobitel, već i sasvim obična realnost vlasnice psa Tota.
Nina je otvoreno priznala kako njezine torbe često služe kao skladišta za pseće grickalice i vrećice, stvarajući kaos u kojem se i sama ponekad teško snalazi. To je portret žene koja je, unatoč slavi, ostala čvrsto na zemlji, birajući mir umjesto aplauza i privatnost umjesto stalnog eksponiranja pod svjetlima reflektora.
