Zaboravljeni heroj nacije: Darijo Srna u emotivnom istupu brani čast Zlatka Dalića
Izvor: Otvoreni izvori Legendarni kapetan progovorio o nepravdi prema najuspješnijem izborniku, povlačeći oštru granicu između nerealnih snova i surove stvarnosti hrvatskog nogometa.
U svijetu vrhunskog nogometa, gdje se sjećanja brišu idućim porazom, legendarni kapetan Darijo Srna odlučio je prekinuti šutnju o statusu čovjeka koji je ispisao povijest. Dok se nacija ponovno prepušta euforiji i letvica očekivanja podiže do neba, bivši vođa vatrenih upozorava na opasan jaz između postignutih čuda i manjka poštovanja prema arhitektu tih uspjeha.
Srna bez oklijevanja upire prstom u mentalitet koji brzo zaboravlja srebro i broncu. Promatrajući scenu s distance, on vidi trenera koji je vratio ponos zemlji, ali kojeg domaća javnost često drži na nišanu, čekajući prvi krivi korak kako bi krenula u napad. On smatra da bi u nekom drugom okruženju, pod engleskom zastavom, izbornik već odavno bio proglašen vitezom i nosio titulu Sir Zlatka, dok se kod kuće njegova veličina nerijetko osporava.
Osjećam da u Hrvatskoj ne poštuju dovoljno Dalića.
Kao igrač koji nosi ožiljke bolnih ispadanja s velikih natjecanja, Srna poziva na prizemljenje. Njegova poruka je jasna: stalno osvajanje medalja nije zajamčeno ni najvećim svjetskim silama poput Brazila, a kamoli maloj naciji. On podvlači surovu istinu da je Hrvatskoj uvijek najteže probiti led u skupini, ali kada se ta barijera sruši, momčad postaje prijetnja od koje strepi cijeli svijet. Prolazak prve faze natjecanja mora ostati primarni cilj, naglašava sportski direktor Šahtara, upozoravajući da se uspjeh ne smije uzimati zdravo za gotovo.
Pogled u budućnost donosi i dozu sjete, jer iako vjeruje u vječnu klasu Luke Modrića, Srna je svjestan da će potraga za nasljednikom takvog kalibra biti jedan od najtežih zadataka u povijesti reprezentacije. Za njega, ključ opstanka na vrhu nije samo u talentu novih generacija, već u onom istom zajedništvu koje je momčad pretvorilo u obitelj. Od dječaka koji je sanjao Hajduk do kapetana koji je prkosio Brazilu, on zna koliki je put prijeđen i zato glasno poručuje: Svijet nas treba poštovati, ali mi sami moramo prvi početi cijeniti svoje ljude.