Mustafa Cerić prekinuo diplomatsku šutnju: Oštra poruka svijetu zbog sudbine BiH
Izvor: Otvoreni izvori Bivši reisul-ulema upozorava međunarodnu zajednicu da OHR nije dokaz bosanske nesposobnosti, već trajni spomenik velikom neuspjehu svjetskih sila.
U trenucima dok se u diplomatskim krugovima kroji sudbina nove fotelje u Uredu visokog predstavnika, bivši reisul-ulema Mustafa ef. Cerić odlučio je prekinuti tišinu. Njegovo otvoreno pismo upućeno međunarodnoj zajednici nije samo protokolarni dopis, već snažan podsjetnik na krvave tragove historije i moralni dug koji svijet i dalje nosi prema Bosni i Hercegovini.
Cerić otvoreno prkosi narativu o domaćoj nesposobnosti, naglašavajući da je samo postojanje OHR-a zapravo spomenik međunarodnom neuspjehu. Prema njegovim riječima, to je institucija iznikla iz pepela opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici, događaja koje je svijet nijemo posmatrao. Njegova poruka nosi težinu naroda koji je umoran od stalnog tutorstva, a koji je na njega prisiljen jer se politikama razgradnje države predugo gledalo kroz prste.
Ured visokog predstavnika nije nastao kao izraz bosanske slabosti. Nastao je kao spomenik međunarodnom neuspjehu. Zbog toga danas, kada birate novog visokog predstavnika, ne birate samo službenika. Birate čovjeka koji će nositi i dio tereta vaše vlastite historijske odgovornosti.
Izvor: Otvoreni izvoriBivši vjerski lider ističe da niko nema pravo proglasiti misiju završenom dok god institucije države trpe udarce onih kojima se dopušta prelazak crvenih linija. Od nasljednika u vrućoj sarajevskoj fotelji on ne očekuje naklonost ili ljubav prema zemlji, već beskompromisno poštivanje istine i pravde, stavljajući te principe daleko iznad političkog komfora i svakodnevnih kalkulacija na koje je diplomatija navikla.
Iako u tekstu pulsira gorčina zbog prošlih vremena, on završava porukom o žilavosti i opstanku. Cerić podsjeća da Bosna i Hercegovina ne crpi snagu iz mržnje, ali da njezini građani posjeduju sjećanje koje ne blijedi. Historija će, kako navodi, biti jedini pravi sudija svakome ko je imao moć da pomogne, uz zaključak da će zemlja nadživjeti i trenutne pritiske, baš kao što je preživjela sve carevine i ideologije koje su tuda prolazile.
