Pukotine u Kremlju: Arhitekti ruske propagande priznaju da rat vodi u potpuni poraz

Sve vidljivija nemoć Rusije da probije zastoj na ukrajinskim bojištima izazvala je potres unutar samog ruskog establišmenta. Dok predsjednik Vladimir Putin i dalje ne pokazuje namjeru da odustane od svojih prvotnih ciljeva, glasovi koji su donedavno bili najglasniji zagovornici sukoba sada javno pozivaju na razum i prekid vatre. Peto ljeto najkrvavijeg sukoba u modernoj Europi donijelo je neočekivan obrat: sami kreatori ruske ratne propagande počinju priznavati nerealnost svojih planova.

Pozivi na povlačenje više ne dolaze iz liberalnih krugova, već od utjecajnih tvrdolinijaša koji otvoreno sumnjaju u kapacitete Moskve za pobjedu. Oleg Carjov, čovjek koji je figurirao kao potencijalni vođa marionetskog režima u Kijevu, upozorio je da su domaći stručnjaci stvorili opasnu iluziju o neizbježnom trijumfu u koju su na kraju i sami povjerovali. Danas, taj sudar mašte i surove stvarnosti na terenu pogađa ruski vrh na najbolniji mogući način.

Povjesničar i bivši dužnosnik Kremlja Aleksej Čadajev još je izravniji u svojim procjenama. On tvrdi kako nastavak rata trenutnim smjerom ne vodi samo u izostanak pobjede, već u potpuni poraz, zbog čega zagovara stanku radi hitne reorganizacije snaga. Sličnu analizu iznosi i Vasilij Kašin s Visoke škole ekonomije u Moskvi, ističući da je postavljanje prijateljskog režima u Kijevu postalo potpuno nerealno nakon stotina tisuća poginulih i osakaćenih. Kašin upozorava da čak ni drastične mjere, poput atentata na ukrajinsko vodstvo, ne bi donijele rezultat već bi na vlast dovele još radikalniju generaciju vođa.

Izvor: Otvoreni izvori

Unutar ruske elite rasprava o završetku rata postaje normalna pojava, dok s druge strane Sergej Karaganov i dalje zvecka nuklearnim oružjem, ostavljajući Kremlj duboko podijeljenim između želje za normalizacijom i težnje za totalitarnom transformacijom države. Bivši ukrajinski ministar vanjskih poslova Pavlo Klimkin slikovito opisuje ruski režim kao vožnju bicikla koji pada čim se zaustavi, sugerirajući da je Moskva postala ovisna o ratnom stanju. Rusija uzalud troši svoj ljudski i tehnološki potencijal jureći imaginarne ciljeve na bojištima koja su postala sinonim za rusku nemoć.

Dok mirovni pregovori stoje u mjestu, situaciju dodatno usložnjava tehnološki napredak na terenu. Udarni dronovi opremljeni umjetnom inteligencijom počeli su paralizirati rusku logistiku, ciljajući vojne konvoje i zalihe goriva. Rezultat je dramatičan: u Luhansku i Donjecku uvedene su redukcije, dok su strateške zalihe na Krimu presušile, čime je pritisak na Moskvu da preispita svoju strategiju postao nemoguće ignorirati.