Mit o potpunoj slobodi: Istraživanje otkrilo koliko partnera društvo smatra idealnim
Izvor: Otvoreni izvori Dok se svijet prividno otvara, nova studija razotkriva stroga mjerila umjerenosti i žilave dvostruke standarde koji i dalje kroje sliku o muškarcima i ženama.
Iza zatvorenih vrata i duboko u intimnim sferama života, pitanje seksualne prošlosti i dalje izaziva nelagodu, sram i tihu strepnju od tuđe osude. Iako se trendovi mijenjaju, najnovija znanstvena istraživanja potvrđuju da društvo i dalje drži u rukama nevidljivu skalu kojom procjenjuje privlačnost pojedinca na temelju broja njegovih bivših ljubavi. U fokusu javnosti nije više samo pitanje slobode, već strogo definirana granica onoga što se smatra prikladnim.
Analiza stavova više od 340 ispitanika, objavljena u stručnom krugu socijalne psihologije, razotkrila je jasnu sliku: umjerenost je postala novi imperativ. Sudionici su ocjenjivali profile osoba kroz njihove navike i fantazije, a rezultat je bio neumoljiv prema krajnostima. Bez obzira na moderni diskurs o istraživanju seksualnosti, osobe s vrlo malim ili vrlo visokim brojem partnera naišle su na kritički zid, dok su oni u zlatnoj sredini proglašeni najpoželjnijima.
Drama se produbljuje kada se u obzir uzmu rodne uloge, gdje se stari obrasci pokazuju iznenađujuće žilavima. Istraživanje je potvrdilo da dvostruki standardi nisu stvar prošlosti. Dok su muškarci s bogatijim iskustvom dobivali nešto povoljnije ocjene, od žena se i dalje očekuje znatno niža razina aktivnosti kako bi zadržale status prihvatljivosti. Ipak, zajednički nazivnik za oba spola ostaje isti: većina ljudi u drugima traži ravnotežu, videći u diskreciji znak emocionalne stabilnosti i zrelosti.
Kada se ti osjećaji pretvore u hladne brojke, projekcije idealnog puta do intimnosti postaju vrlo precizne. Za muškarce se taj zamišljeni ideal kreće oko četiri do pet partnera ukupno, dok je ljestvica za žene postavljena još niže, na svega dva do tri partnera tijekom života. Fokus na strogu sredinu sugerira da društvo u partnerima zapravo traži jamstvo ozbiljnosti, radije nego puko ispunjavanje normi ili istraživanje nepoznatih krajnosti ljudskog iskustva.
