Konačni odlazak Pepa Gvardiole: Predsjednik Cityja otkrio dramatičnu tajnu o rastanku
Izvor: Otvoreni izvori Nakon desetljeća dominacije i stotinu prijetnji odlaskom, Khaldoon Al Mubarak priznao je da je odmah znao kako je ovog puta kraj slavne ere na Etihadu bio stvaran.
Iza kulisa nevjerojatnog uspjeha i riznice trofeja koja je promijenila lice europskog nogometa, godinama se odvijala tiha drama između dvojice ključnih ljudi Manchester Cityja. Nakon što je Pep Guardiola konačno napustio kormilo kluba, predsjednik Khaldoon Al Mubarak odlučio je javno progovoriti o emocionalnom teretu koji je nosio ovaj proslavljeni trener i trenutku kada je shvatio da povratka više nema.
Suradnja koja je kulminirala povijesnim naslovom prvaka Europe bila je sve samo ne običan profesionalni odnos. Al Mubarak je otkrio kako je, osim vođenja kluba, često morao preuzimati ulogu koja izlazi iz svih sportskih protokola. Priznaje da je godinama bio oslonac Guardioli u trenucima kada bi pritisak postao nepodnošljiv.
Možda on to ne bi priznao, ali bio sam mu poput psihijatra. Godinama sam morao da mu pomažem. Ne kada je sve išlo glatko, tada je lako, već u izazovnim trenucima. Za 10 godina je bilo mnogo uspona i nekoliko padova. I tokom tih teških vremena on je vjerovatno 100 puta prijetio da će da ode.
Predsjednik Cityja opisao je te situacije kao stalno balansiranje s temperamentom katalonskog stručnjaka, uspoređujući ih s pričom o dječaku koji je neprestano vikao da dolazi vuk. Do ove godine, svaka prijetnja odlaskom bila je plod trenutnog zamora, a Al Mubarak bi uvijek iznova uspijevao uvjeriti Guardiolu da ostane. Međutim, krajem svibnja, atmosfera u uredu predsjednika bila je posve drugačija.
Al Mubarak je objasnio zašto se ovog puta nije borio da zadrži trenera koji je od Cityja napravio svjetsku silu. Osjećaj je bio obostran i nepogrešiv, a tišina u prostoriji govorila je više od bilo kakvog pregovaranja.
Došli smo do toga ove godine. I znao sam to, zato se nisam borio protiv odluke. Svih ovih godina sam se uvijek borio i jer sam znao da je to ispravna stvar. Ali, u ovom konkretnom slučaju, mislim da je znao, kao što sam znao i ja. Nisam se uopšte protivio zato što sam bio siguran da je ovo jedini put kada je govoreći da ide - to zaista mislio.
Ovim iskrenim priznanjem zatvoreno je jedno od najuspješnijih poglavlja u povijesti modernog sporta. Čak i najveći savezi u svijetu nogometa, kako pokazuje ovaj slučaj, zahtijevaju prepoznavanje pravog trenutka za dostojanstven i emocionalan kraj.
