Vladimir Vujasinović preuzima klupu Srbije: Povratak legendarnog asa usred dramatičnog egzodusa

U trenucima kada vaterpolska reprezentacija Srbije proživljava svoje najteže dane, na užarenu klupu sjeda proslavljeni as Vladimir Vujasinović. Njegov dolazak nije tek obična promjena trenera; to je pokušaj spašavanja tima u trenutku duboke krize nakon odlaska Uroša Stevanovića, koji se s vodstvom saveza razišao zbog nepremostivih neslaganja oko sportske politike.

Situacija u bazenu postala je kritična kada je čak jedanaest igrača, predvođenih kapetanom Nikolom Jakšićem, okrenulo leđa reprezentaciji. Njihova poruka je jasna i neumoljiva: neće nastupati dok su Slobodan Soro i njegovi suradnici na čelu saveza. Ulje na vatru dolio je i sam Soro, koji je nedavne uspjehe tima doveo u pitanje izjavom koja je izazvala opći kaos:

Svaka čast i na olimpijskom i na europskom zlatu, osvojenom nedavno u Beogradu, međutim, mislim da je to bila više trenutna inspiracija nego dokaz velike kvalitete, kao što je ranije bio slučaj.

Iza novog izbornika stoji neobična i kompleksna životna priča koja ga prati od samih početaka. Rođeni Riječanin, Vujasinović je prve vaterpolske korake napravio u Hrvatskoj, a u jednom je trenutku odjenuo i hrvatsku kapicu u neslužbenim utakmicama za juniorsku i seniorsku selekciju. Njegov put prema Beogradu bio je obilježen teškim obiteljskim okolnostima tijekom ratnih devedesetih, dok su članovi njegove obitelji bili izravno uključeni u zbivanja u tadašnjoj samoproglašenoj Krajini.

Prisjećajući se tih dramatičnih dana, Vujasinović je opisao kako su ratna zbivanja utjecala na svakodnevicu njegove obitelji u Rijeci. Dok je on bio usmjeren na treninge, njegovi roditelji su se suočavali s pritiscima na poslu i degradacijama. Opisao je situaciju u kojoj mu je majka, nekadašnja poslovođa, bila premještena na radno mjesto gdje su naoružani dobrovoljci bili svakodnevna pojava. Njegova brojna rodbina sudjelovala je u takozvanoj Balvan revoluciji, noseći uniforme na položajima dok je on još bio u Hrvatskoj.

Unatoč napetostima, Hrvatski savez pokušavao je zadržati talentiranog vaterpolista. Ipak, sudbonosni preokret dogodio se po povratku s jednog putovanja u Njemačku, kada ga je dočekao otac s informacijama o razgovorima u Beogradu. Bez prisile, ali uz očev savjet da dobro razmisli, mladi sportaš je u ožujku spakirao stvari i karijeru nastavio u Crvenoj zvezdi. Ta odluka definirala mu je život, pretvarajući ga u ikonu srpskog vaterpola koja se danas vraća u ulozi spasioca nacionalnog tima.