Predsjednik Aoun protiv Teherana: Libanon je samo pijun u iranskoj igri moći
Izvor: Otvoreni izvori Nakon mjeseci razaranja, Joseph Aoun otvoreno prkosi Hezbolahu i Iranu, optužujući ih da sudbinu libanonskog naroda koriste isključivo za pritisak na SAD.
Napetost na Bliskom istoku dobila je novo, dramatično lice kroz dosad najizravniji sukob unutar samog Libanona. Predsjednik Joseph Aoun prekinuo je šutnju i uputio oštre strijele prema Teheranu i njihovom lokalnom savezniku Hezbolahu. U trenutku kada zemlja broji rane od silovitih udara, Aoun je javno prokazao surovu stvarnost u kojoj se Libanon tretira kao puki alat za pritisak u pregovorima s Washingtonom. On više ne skriva ogorčenje zbog situacije u kojoj narod plaća previsoku cijenu tuđih ambicija.
Vrtlog nasilja, koji je započeo prije više od tri mjeseca, gurnuo je zemlju na rub ponora. Sve je krenulo kada je Hezbolah, vođen utjecajem Iranske revolucionarne garde, otvorio vatru u znak solidarnosti s Teheranom. Od tada, sudbina milijuna ljudi postala je adut u regionalnim igrama moći, a Iran je prekid vatre uvjetovao isključivo postizanjem dogovora sa Sjedinjenim Državama. Predsjednik Aoun, maronitski kršćanin i nekadašnji zapovjednik vojske, ne prihvaća ovakav razvoj događaja, ističući nepovratnu štetu koju trpi njegov narod.
Oni koriste Libanon kao sredstvo za pritisak u pregovorima sa Sjedinjenim Državama. To je neprihvatljivo.
Jaz između službenog Bejruta i naoružane skupine postao je nepremostiv. Dok Aoun zagovara izravne razgovore s Izraelom kako bi se zaustavilo razaranje, Hezbolah je glatko odbio plan o prekidu vatre koji je dogovoren uz posredovanje Washingtona. Taj sporazum bi zahtijevao povlačenje boraca s juga zemlje, što je za ovu formaciju ostalo potpuno neprihvatljivo, bez obzira na razmjere uništenja libanonskih gradova.
Kulminacija sukoba dogodila se kada je vođa Hezbolaha, Naim Kasem, ustvrdio da čitav narod odbija pregovore s neprijateljem. Aoun mu nije ostao dužan, oštro ga podsjetivši da on ne predstavlja volju svih građana koji očajnički žude za mirom i stabilnošću. Između redaka ove javne polemike jasno se iščitava borba za samu dušu Libanona — zemlje koja se bori da prestane biti poligon za tuđe ratove.
