Dagur Sigurðsson otvorio dušu o strahu, sucima i opasnoj intimi u hrvatskoj svlačionici
Izvor: Otvoreni izvori Izbornik rukometne reprezentacije otkrio je zašto bježi od suca, kako pomoću tehnologije prati igrače te zbog čega obiteljsku atmosferu smatra mačem s dvije oštrice.
Čovjek koji rijetko dopušta drugima da prijeđu njegove granice, Dagur Sigurðsson, nakratko je spustio štit. Na pozornici Sunset Sports Festivala, nakon što je ministar turizma i sporta Tonči Glavina podsjetio na dane povijesne slave, Islanđanin poznat po hladnokrvnosti ogolio je svoje metode i priznao što se zapravo događa iza zatvorenih vrata nacionalne vrste. Iako ga prati glas mirnog profesionalca, njegove su riječi otkrile unutarnji nemir i disciplinu kojom drži konce u rukama.
Sigurðsson ne skriva da zazire od bliskih susreta s medijima, ali ovaj je put iskreno progovorio o svom odnosu prema autoritetu i igračima. Šokantno je zazvučalo njegovo priznanje o netrpeljivosti prema sucima, koje svjesno izbjegava kako bi spriječio sukobe. U svlačionici, pak, bira distancu. Njegov dolazak na hrvatsku klupu donio mu je susret s mentalitetom kakav nije sreo u Austriji ili Japanu — atmosferu koju opisuje kao obiteljsku, ali u kojoj vidi i veliku prijetnju.
Radio sam kao izbornik u tim reprezentacijama i nisam stekao dojam familijarnosti kakav sam zatekao u hrvatskoj vrsti. Stekao sam dojam da je to jednim dijelom obitelj. No, znate kako je, i unutar obitelji može biti opasno, jer ako se nešto dogodi, to se pretvori u dramu. To je druga strana medalje.
Za njega povjerenje nije dar, nego valuta koja se zarađuje krvlju i znojem na svakom treningu. Iskusni strateg ne preže ni od najtežih odluka; spreman je otpisati i najveće zvijezde ako ne služe kolektivu. Dok javnost proživljava euforiju, on ostaje imun na dramu tijekom utakmice, vjerujući da se pobjednik stvara isključivo na treningu, a ne u impulsivnim analizama tijekom 60 minuta borbe.
Poseban uvid u njegovu psihu nudi priznanje o nesanicama i strahu. Sigurðsson ne traži mir prije bitke, već smatra da je upravo strah od poraza ključan za vrhunsku koncentraciju. Bez tog pritiska, tvrdi, dolazi do podcjenjivanja i pada fokusa. Iako se oslanja na instinkt, ne bježi od modernog doba. Uz pomoć umjetne inteligencije koju naziva Klodić, on tjedno filtrira podatke o četrdesetak igrača, prateći svaki njihov korak bez suhoparnih testiranja koja bi mogla ubiti čistu radost igranja za domovinu.
