Skriveno ime legende: Na Massimoov 64. rođendan otkrivena tajna iz rodnog lista
Izvor: otvoreni izvori Malo tko je znao da je slavni pjevač u službenim dokumentima nosio dva imena, dok je svoju najtežu životnu bitku vodio u tišini, pazeći na dostojanstvo glazbe.
Na dan kada bi regionalna glazbena scena slavila šezdeset i četvrti rođendan neponovljivog Massima Savića, sjećanje na umjetnika koji je zračio posebnom elegancijom ponovno oživljava emocionalnu težinu njegova odlaska. Iako je pred svjetlima reflektora bio ogoljen do emocije, jedan intiman detalj iz njegovih najranijih dana ostao je skriven od očiju šire javnosti. Dokumenti, naime, otkrivaju da je njegovo puno ime glasilo Massimo Moreno Savić.
Taj skladni spoj bio je tiha spona između njegovih roditelja i prva velika odluka u njegovu životu. Njegova majka odabrala je ime po kojem će ga pamtiti milijuni, dok je otac bio zaslužan za ime Moreno, dodajući sinu notu obiteljske povijesti koju pjevač tijekom karijere nije često isticao, čuvajući je u intimi svog privatnog svijeta.
Izvor: otvoreni izvoriNo, iza tog imena stajala je i nevjerojatna snaga volje koja je kulminirala u posljednjim mjesecima njegova života. Čovjek koji je živio za aplauz suočio se s najtežom dijagnozom, karcinomom pluća, upravo u vrijeme kada je pripremao svoj najveći trijumf. Samo mjesec i pol dana prije nego što nas je napustio 23. prosinca 2022. godine u zagrebačkoj bolnici, Massimo je stao pred prepunu Arenu Zagreb. Svoju je bolest odlučio zatajiti od publike, ne dopuštajući da sjena dijagnoze pokvari onaj poseban, gotovo sveti trenutak razmjene energije na pozornici.
Dostojanstvo kojim je koračao kroz život najbolje su opisale njegove najdraže žene, supruga Eni i kći Mirna, kada su u trenucima najveće boli podijelile potresnu vijest:
Naš tata, suprug, ponos i ljubav, Massimo Savić, napustio nas je nakon kratke, ali herojske borbe. Iako je otišao s ovoga svijeta, u našim će dušama živjeti vječno; nasmijan, topao, snažan, pun ljubavi i satkan od umjetnosti. Zauvijek ćemo biti tvoje cure.
Danas, dok se Massimo Moreno Savić spominje uz nostalgičan osmijeh, ostaje jasna razlika između onoga što je javnost vidjela i bremena koje je nosio. Bio je to čovjek koji je, do samog kraja, svoju privatnu bol pretvarao u vrhunsku umjetnost.
