Drama na šahovskoj ploči: Kako je Judit Polgar srušila mit o nepobjedivom Kasparovu
Izvor: Otvoreni izvori Od djetinjstva u eksperimentu do povijesnog trijumfa nad ruskim velikanom, kraljica šaha danas otkriva zašto se više ne usuđuje ući u koštac s tehnologijom.
Ime Judit Polgar upisano je u povijest zlatnim slovima kao simbol prkosa i nevjerojatnog talenta koji je iz temelja potresao muški svijet šaha. Odrasla u specifičnom eksperimentu svog oca u komunističkoj Mađarskoj, Judit je umjesto u školske klupe od malih nogu gledala u crno-bijela polja. Njezin uspon bio je raketan, ali i obilježen stalnim dokazivanjem u okruženju koje joj nije bilo naklonjeno. Nacionalni savez se javno pitao zašto bi im uopće trebala žena velemajstor pored toliko muškaraca, dok je ona trenirala i po devet sati dnevno.
Najveća drama njezine karijere odvijala se u susretima s Garijem Kasparovom, čovjekom kojeg su mnogi smatrali ne samo najboljim, već i najstrašnijim igračem ikada. Prvi put su se suočili u Linaresu kada je Judit imala samo 17 godina. Bio je to trenutak visokih tenzija u kojem je Kasparov, u rijetkom trenutku slabosti, napravio dvostruki potez kršeći pravila igre. Iako je primijetila grešku, Judit tada nije reagirala. Opisala je slavnog Rusa kao zvijer i gorilu za pločom, nekoga koga se u tom trenutku, pod teretom strahopoštovanja i njegova autoriteta, jednostavno nije usudila konfrontirati.
Ipak, priča o kraljici i kralju šaha dobila je svoj povijesni obrat. Godinama kasnije, kada je onaj mit o njegovoj nepobjedivosti počeo blijedjeti u njezinim očima, Judit je u dvoboju Rusije i ostatka Svijeta ostvarila ono što je tada bilo nezamislivo — srušila je velikana. Bio je to trenutak vrhunske satisfakcije i dokaz da njezina odlučnost nema granica. Danas, iz zaslužene mirovine, ona na šahovsku ploču gleda s novom vrstom opreza, ovaj put usmjerenom prema tehnologiji koja prijeti istisnuti ljudsku kreativnost i borbeni duh.
Njezina poruka o umjetnoj inteligenciji u šahu nosi dozu gorčine i surove iskrenosti. Judit uspoređuje današnji sraz čovjeka i stroja s pokušajem biciklista da pobijedi Porsche. Mi više ne želimo igrati s kompjutorom jer nismo glupi, jasna je Polgar, ističući da nema smisla gubiti od nekoga tko je jednostavno previše moćan. Iako više ne sudjeluje na turnirima, njezina energija usmjerena je na festivale i javne nastupe, ostajući trajna inspiracija kao žena koja je dokazala da su granice u sportu tu samo da bi se, uz malo prkosa, zauvijek srušile.
