Sustav u Srbiji pred slomom: Tragedija u Novom Sadu razbila je i posljednje iluzije
Izvor: Otvoreni izvori Dok raste bijes građana zbog tragedije i korupcije u vrhu policije, Pavle Grbović upozorava na opasan jaz između naroda i vlasti koja bježi od europskih uvjeta.
Atmosfera u Srbiji dostiže točku usijanja, a sustav koji je godinama počivao na apsolutnoj lojalnosti i centraliziranoj korupciji počeo je ozbiljno pucati. Pavle Grbović, predsjednik Pokreta slobodnih građana, u otvorenom razgovoru sugerira da su dani aktualne vlasti odbrojani. Prema njegovim riječima, nedavna tragedija u Novom Sadu nije bila samo tehnički kvar sustava, već trenutak u kojem je pala svaka maska o funkcionalnoj državi.
Građani su dovedeni u situaciju u kojoj se policije boje više nego kriminalaca, dok granica između tih dviju skupina postaje sve maglovitija. Sustav zasnovan na korupciji sada puca po svim šavovima, a skandali poput uhićenja visokih policijskih dužnosnika zbog pomaganja ubojicama samo potvrđuju dubinu političke krize koja potresa zemlju.
Dok prosvjedi pune beogradsku Slaviju, predsjednik Aleksandar Vučić legitimitet pokušava potražiti na dalekim putovanjima u Kinu ili Rusiju. Grbović to smatra pogrešnim smjerom, ističući da Srbija ne smije postati ni kineska provincija ni američka savezna država, već mora odabrati jasan put prema Europskoj uniji. Upravo je taj put trenutno najviše ugrožen jer vlast svjesno bježi od europskih uvjeta koji uključuju slobodne medije i nezavisno pravosuđe.
Jasno je zašto se Srbiju gura dalje od Europe — što je Srbija bliže Europskoj uniji, to je režim bliži svom kraju.
Onaj tko danas upravlja Srbijom ne bi smio mirno spavati čak ni bez stotina tisuća ljudi na ulicama, smatra Grbović. Razlog su stalni skandali koji izbijaju gotovo svakog mjeseca, od afera u sigurnosnom sektoru do ekoloških propusta kineskih kompanija u istočnoj Srbiji. Stvara se pritisak za formiranje čvrste proeuropske fronte koja bi prekinula desetljeća lutanja, uz upozorenje da mladi neprestano odlaze jer ne vide budućnost u zemlji kojom vlada strah.
Poseban naglasak Grbović stavlja na zategnute odnose sa susjedima, posebno s Hrvatskom i Crnom Gorom. Dok službeni Beograd redovito koristi susjednu Hrvatsku kao svojevrsno strašilo u propagandne svrhe, stvarni život demantira takvu sliku; tisuće građana Srbije odlaze raditi upravo tamo, birajući vlastito blagostanje umjesto nametnutih ideoloških sukoba. Čim netko počne tjerati vlastiti narod i tražiti neprijatelje iznutra, to je jasan znak da mu je narod okrenuo leđa.
Budućnost regije vidi se u normalizaciji odnosa, gdje bi prvi posjeti nove vlasti trebali biti usmjereni prema Sarajevu, Zagrebu i Podgorici. Srbija koja je u miru sa susjedima jedina je Srbija u miru sa sobom, zaključuje Grbović, naglašavajući da nikakve reforme neće biti moguće bez temeljitog čišćenja sigurnosnog sektora od struktura koje su godinama sabotirale modernizaciju države.
