Barbra Streisand: Od gorkog djetinjstva u Brooklynu do trijumfa na tronu Hollywooda

Njezino ime odjekuje kao simbol neuništive volje, a karijera duga šest desetljeća svjedoči o ženi koja je naučila pobjeđivati i kad su svi u nju sumnjali. Barbra Streisand ponovno je dospjela u središte svjetske pozornosti u trenutku koji spaja njezinu krhkost i moć. Iako ju je ozljeda koljena spriječila da zakorači na crveni tepih Filmskog festivala u Cannesu potkraj svibnja, uručena joj je počasna Zlatna palma. Dok je Isabelle Huppert preuzimala nagradu u njezino ime, 84-godišnja Barbra obratila se publici video porukom, podsjećajući svijet da njezin utjecaj na pop kulturu ostaje netaknut.

Put do zvijezda za nju nije bio posut laticama, već popločan traumama iz djetinjstva koje su oblikovale njezinu glad za uspjehom. Rođena 1942. u siromašnom dijelu Brooklyna, Barbra je rano ostala bez oca, ostavljena u sivilu i neimaštini. Emocionalna bol bila je teža od gladi; u svojim memoarima otkrila je potresan detalj kako je kao djevojčica umjesto lutke grlila termosicu da bi zaspala. Najteži udarci dolazili su od njezine majke, koja je sustavno gušila njezine snove govoreći joj da nije dovoljno lijepa za velika platna. Ta surova hladnoća u vlastitom domu pretvorila ju je u osobu koja je odlučila uspjeti pod svaku cijenu.

Prvi koraci prema slavi dogodili su se u zadimljenom gay klubu u Greenwich Villageu. Čim je ta mršava djevojka neobičnih crta lica pustila glas, dvorana je utihnula prije nego što je eksplodirala u aplauzu. Promijenila je ime u Barbra, odbacivši jedno 'a' jer joj je originalno zvučalo previše obično, i krenula u juriš na Broadway. Predstava 'Funny Girl' pretvorila ju je u senzaciju, a filmska verzija donijela joj je Oscara. No, unutar industrije, njezina je prisutnost izazivala otpor. Sydney Chaplin pokušao ju je sabotirati na pozornici mrmljajući psovke tijekom njezinih replika jer ga je privatno odbila, što je u Barbri stvorilo trajni strah od javnih nastupa.

Holivudskim moćnicima smetao je njezin karakter, ali i njezin izgled. Kolege poput Waltera Matthaua javno su je ponižavali, a producenti su je godinama pritiskali da operira nos kako bi se uklopila u kalupe ljepote. Ostala je nepokolebljiva, svjesna da bi svaka estetska promjena značila gubitak identiteta. Moćna poenta njezine karijere leži u istini da je upravo ono zbog čega su je ismijavali postalo njezin najprepoznatljiviji zaštitni znak. Njezin perfekcionizam, koji su muškarci na setu često proglašavali histerijom, zapravo je bio jedini način da osigura vrhunsku kvalitetu, što je i dokazala s megaprojektom 'Yentl'.

Njezin privatni život bio je polje velikih ljubavi i još većih očekivanja. Prvi brak s Elliottom Gouldom stradao je pod teretom njezine goleme slave, ali njezina karizma privlačila je najmoćnije muškarce epohe. Od strastvene veze s Omarom Sharifom do princa Charlesa, koji ju je smatrao neodoljivo privlačnom, Barbra je uvijek bila muza koja krši pravila. Nakon godina borbi na svim frontovima, mir je pronašla tek 1998. uz Jamesa Brolina. Iza ove dive danas stoji ne samo glazbeno i filmsko naslijeđe, već i neumorna borba za ženska prava i okoliš, dokazujući da je djevojka iz Brooklyna pobijedila sustav igrajući isključivo po svojim pravilima.