Tajna uspješnog poziva: Zašto pas ignorira naredbe i kako probuditi njegov prirodni instinkt
Izvor: Otvoreni izvori Stručnjaci za dresuru otkrivaju kako promjena perspektive i jednostavna igra potjere pretvaraju dolazak na poziv u nagradu umjesto u kraj zabave i slobode.
Sposobnost psa da se vrati vlasniku čim začuje svoje ime temelj je sigurnosti, no u praksi se često događa da ljubimac radije bira miris u travi nego poslušnost. Problem obično ne leži u tvrdoglavosti životinje, već u krivoj metodologiji koju ljudi nesvjesno primjenjuju. Dreser Sam Hoke ističe da je ključni obrazac u tome da pas mora željeti doći, a ne to činiti samo zbog osjećaja puke obveze ili straha.
Prvo zlatno pravilo koje mijenja svakodnevicu jest prestanak dozivanja psa u situacijama kada mu se nema što ponuditi. Hoke upozorava da životinje brzo uoče uzorak: ako je svaki poziv povezan s nečim dosadnim ili krajem igre, pas će ga početi ignorirati baš kao što bi čovjek počeo izbjegavati nekoga tko mu šalje poruke samo kako bi se žalio. Umjesto toga, svaki dolazak trebao bi postati prilika za pažnju ili nagradu, gradeći tako snažnu pozitivnu asocijaciju na sam zvuk imena.
Posebno je važno vježbati u okruženjima s mnogo distrakcija gdje je iskušenje za ignoriranje najveće. Stručnjak savjetuje da se u trenucima kada je pas preokupiran ne ide prema njemu, jer to djeluje kontraproduktivno. On primjenjuje metodu koja koristi prirodne nagone životinje:
Kada pas ne obraća pozornost, a dozivam ga, tada ne krećem prema njemu. Krećem se unatrag, pokrećući njegov prirodni instinkt za potjerom. Kada dođe do mene, dobije nagradu.
Još jedan koristan detalj koji iskusni poznavatelji ponašanja životinja koriste jest dodirivanje ogrlice neposredno prije davanja poslastice. Ova mala, ali bitna navika uči psa da hvatanje za ogrlicu ne znači nužno odlazak kući, već je to samo uvod u nešto ugodno. Cilj je postati vlasnik koji asocira na zabavu i poticaj, a ne netko tko psa samo odvlači od onoga što ga u tom trenutku veseli.
