Lidija Vukićević o mračnoj strani slave: Cijena ponosa bila je gubitak velikih uloga

Iza blještavila reflektora i statusa dive koji Lidija Vukićević uživa decenijama, krije se priča o oštrim rezovima i principima koji nisu poznavali cijenu. Iako je publika pamti po kultnim televizijskim uspjesima, glumica je odlučila progovoriti o ulogama koje joj nikada nisu dopuštene jer nije pristajala na kompromise koji gaze dostojanstvo. Za nju svijet glume nije bio samo rad pod svjetlima, već i borba s nepisanim pravilima i surovim odnosima unutar profesije.

Vukićević svoju životnu filozofiju temelji na rigoroznom povjerenju, ne ostavljajući prostor za druge šanse onima koji ga jednom iznevjere. O svojoj nepokolebljivosti kaže:

Uvijek je tačka. Na taj način sebi olakšavam život. Ako me je neko jednom prevario, ako mi je jednom učinio nešto loše - uradiće to i drugi put. U tom smislu, kod mene nema praštanja.

Ovaj stav donio joj je mir, ali i zatvorena vrata u institucijama poput Narodnog pozorišta. Prisjetila se početaka kada je, uprkos uspješnom uskakanju u predstavu, naišla na zid zavisti. Trebala je tumačiti lik Elektre u velikoj produkciji, no glumački ansambl se pobunio protiv njezinog angažmana, koristeći njezinu televizijsku popularnost kao banalan paravan za opstrukciju. Bio je to samo jedan u nizu udaraca koji su redefinirali njezin put.

Još veći profesionalni gubitak dogodio se na snimanju povijesnog projekta o Vuku Karadžiću. Lidiji je oduzeta uloga velike ljubavi Miloša Obrenovića, a razlog je bio duboko ličan i principijelan. Naime, bila je to svojevrsna kazna jer se odbila skinuti pred istim snimateljem u prethodnom projektu, smatrajući da za intimne scene nije bilo nikakvog opravdanja u scenariju. Iako su te role mogle biti prekretnica, ponos joj je bio važniji od novih naslova u filmografiji.

Glumica danas s dozom gorčine promatra i moderno lice teatra, kritizirajući trend u kojem djeca poznatih bez muke zauzimaju mjesta na sceni. Bez zadrške upozorava da se pozorišni krugovi polako pretvaraju u zatvorene porodične krugove gdje prezime često postaje važnije od sirovog talenta i zasluge, čime se dodatno urušava profesija kojoj je posvetila život pod vlastitim uvjetima.