Saša Zverev kroz suze do istorijskog trofeja: Kraj bolne potrage na šljaci Pariza
Izvor: Otvoreni izvori Nakon jedanaest polufinala i teške povrede na istom terenu, njemački as je u petom pokušaju srušio Flavija Kobolija i konačno podigao pehar Rolan Garosa.
Drama koja je godinama pratila Sašu Zvereva dobila je svoj emotivni vrhunac na pariškoj zemlji. Njemac je konačno zbacio ogroman teret s leđa i upisao svoje ime u vječnost teniskih velikana. Nakon čak jedanaest polufinala i četiri izgubljene završnice, Zverev je u svom petom pokušaju uspio podići pobjednički pehar, savladavši Flavija Kobolija nakon iscrpljujuće bitke koja je trajala više od četiri sata.
Trenutak pobjede bio je previše snažan za njemačkog asa koji nije mogao, niti pokušao, obuzdati suze pred prepunim tribinama. Emocije su preplavile teren na kojem je Zverev proživio najekstremnije životne i sportske trenutke — od jezivih povreda i preloma zbog kojih su ga iznosili u kolicima, do današnjeg trijumfa. Ovim naslovom, on je jednom zauvijek izbrisao epitet najboljeg igrača koji nikada nije osvojio grend slem.
U trenucima slavlja, Zverev je pokazao dostojanstvo pobjednika obrativši se prvo svom skrhanom protivniku:
Čestitam ti od srca i nadam se da ćeš uskoro držati ovaj trofej.
Zahvalio je svom timu i publici, ne skrivajući da mu ovaj rezultat znači više od puke statistike, s obzirom na ožiljke koje nosi iz prethodnih sezona.
Ovo mi je jako važan teren. Ovdje sam doživio najljepše i najgore trenutke u karijeri. Izgubio sam finale, ležao na zemlji zbog preloma... Hvala vam. Bili smo i gubitnici, sad smo grend slem šampioni. To se računa.
S druge strane mreže, Flavio Koboli je teško podnosio poraz, iako će mu ovaj turnir od sutra donijeti plasman među deset najboljih na svijetu. Italijan, koji je bio nadomak senzacije u svom prvom velikom finalu, s ponosom je priznao poraz, dok su tuga i žal za propuštenom prilikom bili vidljivi na njegovom licu. Koboli je priznao da mu je teško govoriti, ali je naglasio duboko poštovanje prema novom šampionu:
Nije mi lako pričati sada, ali hoću početi od čestitki Saši Zverevu. Da me je netko pitao ko zaslužuje više ovaj trofej, rekao bih uvijek ti. Bila mi je čast dijeliti teren s tobom i sretan sam zbog tebe, ali sam tužan jer sam bio blizu, osjećao sam to. Sad kada si ostvario svoj san, daj meni sljedeći.
Trijumf u Parizu označava kraj duge i mučne potrage za Zvereva, dok za mladog Kobolija ovaj poraz predstavlja tek početak puta prema vrhu, na kojem mu mnogi već sada predviđaju blistavu budućnost.
