Godinu dana od odlaska Matije Dedića: Kći Lu bolnim sjećanjem otkrila emotivnu stranu virtuoza

Prošla je prva godina otkako je glazbena scena ostala bez jednog od svojih najvećih virtuoza, a obitelj bez voljenog oca. Matija Dedić preminuo je u 53. godini života, ostavivši iza sebe duboku prazninu koju je njegova kći jedinica, Lu Dedić, odlučila ispuniti dirljivim sjećanjem na čovjeka kojeg je javnost poznavala kao maestra, a ona kao svoj najveći životni oslonac.

Uz jednostavnu, ali emotivno tešku poruku Volim te. 1 godina, Lu je objavila crno-bijelu fotografiju koja bilježi bit njihova odnosa: ona pred mikrofonom, on za klavirom, ujedinjeni u svijetu nota koji im je bio i dom i profesija.

Foto: Društvene mreže

Iza kulisa velike karijere i javnog imidža krile su se godine intimnih razgovora o astrologiji, numerologiji i životnim misterijima. Lu je u emotivnom istupu opisala dinamiku njihova odnosa u kojem je ona bila snaga kojoj se on divio, dok je on bio njezina nježna podrška.

Nezamislivo je to da te više nema, da te više neću vidjeti, ali ostat ću jaka jer si se upravo mojoj snazi najviše divio. Uvijek si govorio da sam ja jaka lavica, a ti emotivna ribica. To su bile neke od naših omiljenih tema; astrologija, numerologija, misterije, teorije zavjere... teme koje smo satima razvlačili u tvojoj kuhinji uz kavu i cigarete. To sam, između ostalog, naslijedila od tebe; sanjarenje, bujnu, nezaustavljivu maštu i filozofiranje tragajući za širom slikom i dubljim značenjem svega oko nas.

Izvor: Otvoreni izvori

Ovaj dramatičan životni zaokret za mladu je glazbenicu bio tim teži jer je u iznimno kratkom periodu izgubila dva stupa obitelji. Naime, samo dva mjeseca nakon očeve smrti, napustila ju je i baka, legendarna umjetnica Gabi Novak. Unatoč tuzi, Lu ističe da je ponosna na glazbeno naslijeđe koje je otac ostavio, ali najviše na činjenicu da su uspjeli profesionalno surađivati prije njegova preranog odlaska.

Hvala ti na svemu, na brizi, nježnosti i dobroti, na životu kojeg si mi omogućio i tokom kojeg si me čuvao kao kap vode na dlanu, svoju kćerku jedinicu. Ispunit ću naše snove i učiniti te ponosnim, kao što si i ti mene učinio najponosnijom na svijetu jer sam odrastanjem shvatila i tvoju profesionalnu veličinu. Kao malo dijete sam te zvala ‘mastore’ i eto, zaista si bio neponovljivi majstor u onome što si radio i iza sebe ostavio veliko glazbeno bogatstvo. U ovom nažalost prekratkom periodu kojeg smo proveli zajedno stigli smo i profesionalno surađivati, na čemu sam beskrajno zahvalna prvenstveno zbog toga što znam koliko te to ispunilo. Još jedanput, hvala ti na svemu, a sada odmori, tata moj.

Dok se glazbeni svijet sjeća njegova genija, Lu Dedić nastavlja koračati putem koji su mu zajednički snovi zacrtali, noseći sa sobom uspomenu na sate provedene u kuhinji uz kavu i maštanja koja su ih neraskidivo povezivala.