Šime Elez o mračnoj strani slave: Gubitak anonimnosti bio je šok koji nije očekivao
Izvor: Otvoreni izvori Nekadašnje zaštitno lice popularnog realityja progovara o cijeni javnog života, sjećanjima na vezu s Majom Šuput i beskompromisnoj viziji vlastite budućnosti.
Splićanin Šime Elez postao je poznato lice preko noći, ali ono što je uslijedilo nakon gašenja kamera četvrte sezone popularnog reality showa, malo tko može predvidjeti. Iako je u lov na ljubav ušao impulzivno, bez dugoročnih planova, stvarnost ga je dočekala s težinom koju gradska riva ne oprašta. Nagla slava izbrisala je njegovu privatnost, pretvarajući obične trenutke u neprestano izlaganje pogledima neznanaca.
Najteži udarac bio je upravo gubitak anonimnosti. Elez otvoreno priznaje kako mu je trebalo vremena da prihvati novu realnost u kojoj više nigdje ne može proći nezapaženo. Svaka kava na rivi postala je niz susreta s ljudima koji traže pažnju, fotografiju ili komadić razgovora, oduzimajući mu mir koji je nekada uzimao zdravo za gotovo.
Njegov put pod svjetlima reflektora nije novost onima koji prate društvenu scenu. Svojedobno je privlačio objektive kao dio modno usklađenog para s pjevačicom Majom Šuput. No, danas Elez prkosi trendovima i ne dopušta da mu moda diktira identitet. Njegov je stil vizualni bunt, autentičan i vođen isključivo vlastitim estetskim osjećajem, bez želje da slijepo prati ono što je trenutno moderno.
Ipak, ispod slojeva odjeće i imidža šarmantnog neženje, kuca srce čovjeka odanog tradicionalnim temeljima. Odgojen u velikoj obitelji uz brata i dvije sestre, on jasno postavlja granice između karijere i onoga što smatra istinskim smislom života. Za njega, očinstvo i obitelj nemaju alternativu niti cijenu.
Bez djece kuća ne raste. Želi imati svog sina i tatinu princezu, a ako djevojka nije spremna na to, ja joj mogu samo stisnuti ruku i poželjeti sreću u daljnjem životu.
Elezove su odluke konačne: premda cijeni ambiciju, sebe ne vidi uz ženu kojoj je posao jedini fokus. Ostaje dosljedan onome što je naučio u roditeljskom domu, vjerujući da prava sreća leži u zajedništvu koje donose djeca, dok svjetla pozornice, htio on to ili ne, još uvijek prate svaki njegov korak.