Goran Ivanišević o novim izazovima: Između nade za mlade nade i vječne vjere u Đokovića
Izvor: Otvoreni izvori Legendarni tenisač preuzima francuskog talenta Arthura Filsa, dok istovremeno šalje jasnu poruku o snazi Novaka Đokovića i usponu domaćeg dragulja Dine Prižmića.
Goran Ivanišević ponovno je stupio pod svjetla reflektora, onako kako on to najbolje zna – izravno i bez dlake na jeziku. Pojavivši se kao promotor turnira u Zagrebu, legendarni as priznao je da njegova neposrednost često izaziva čuđenje, no ističe kako publika cijeni tu rijetku osobinu u svijetu gdje se istina ponekad prešućuje radi mira u kući. Upravo ta strast prema sportu vodi ga u nove bitke, ovaj put s klupe, dok promatra tektonske promjene u teniskom vrhu.
U fokusu njegove pažnje našao se mladi Dino Prižmić, ime koje se sve češće izgovara s dozom strahopoštovanja. Ivanišević ne krije da s velikim zanimanjem prati mladićev uspon, naglašavajući kako Prižmićev napredak više nije iznenađenje, pogotovo nakon što je pokazao zube u Madridu. Iako bi ga volio vidjeti na domaćem terenu, Ivanišević trezveno napominje da je za mladićevu karijeru u ovom trenutku bitniji proboj u Rimu, jer Splićanin na terenu ne poklanja ništa — on svoje pobjede krvavo zarađuje.
Nakon turbulentnih trenerskih epizoda, Ivanišević je odlučio uložiti svoje golemo iskustvo u francusko čudo od djeteta, Arthura Filsa. Za Gorana ovo nije samo još jedan posao; on u Filsu vidi budućeg stanovnika samog svjetskog vrha. Suradnja je zamišljena kao dugoročan projekt, a Ivanišević je iskreno priznao kako bi mu ovo mogao biti i posljednji trenerski izazov. Pritisak francuske javnosti koja desetljećima čeka nasljednika velikih prvaka je ogroman, no on vjeruje da Fils ima ono što je potrebno, pod uvjetom da zdravlje i fokus ostanu netaknuti.
Ipak, svako spominjanje nove generacije neizbježno dovodi do pitanja o čovjeku kojem je donedavno stajao u kutu. Novaku Đokoviću prijete mlađi, brži i gladniji, ali Ivanišević upozorava da su prerani otpisi opasna zamka. Prema njegovim riječima, sam Đokovićev izlazak na teren je objava rata konkurenciji. Najbolji tenisač svih vremena može sve kad hoće, poručuje Ivanišević, ostavljajući dojam da bitka za tron još uvijek nije gotova, bez obzira na to čija će ruka sljedeća podići neki od najvećih trofeja.
Gledajući unazad, ali i prema budućnosti, Ivanišević se dotaknuo i vječne teme o tome kako bi se njegova generacija snašla u današnjim uvjetima. Iako priznaje da su tehnologija i podloge promijenile igru iz korijena, u glasu veterana osjeća se stari borbeni duh. On čvrsto vjeruje da se u svojim najboljim godinama ne bi sklonio pred naletima Alcaraza ili Sinnera, jer se nikada nije predavao ni pred kim, pa ne bi ni danas.
