Odlazak arhitekta europskog trona: Preminuo Vladimir Cvetković, tvorac velike Zvezde
Izvor: Otvoreni izvori Od dramatične ozljede ramena koja mu je promijenila sudbinu, do hladnokrvnih koševa u Meksiku i povijesnog uspona na krov svijeta s mjesta glavnog tajnika kluba.
Svijet sporta oprašta se od čovjeka čiji je životni put izgledao poput filmskog scenarija, prepun nepredvidivih obrata i sudbinskih odluka. Vladimir Cvetković, rođen 1941. godine u Loznici, nije bio samo promatrač sportske povijesti – on ju je aktivno krojio, transformirajući se iz vrhunskog sportaša u jednog od najmoćnijih operativaca koje je regija ikada imala. Njegova priča počela je na nogometnom terenu, ali je sudbina imala drugačije planove kada ga je teška ozljeda ramena prikovala za bolnički krevet na gotovo dvije godine, usmjerivši ga prema košarkaškom polju koje će kasnije pokoriti.
Kao igrač, Cvetković je postao simbol vjernosti i efikasnosti, noseći dres Crvene zvezde punih trinaest godina. Njegova hladnokrvnost pred očima svijeta ostala je zabilježena u Meksiku 1968. godine, kada je u infarktnoj završnici polufinala Olimpijskih igara protiv Sovjetskog Saveza postigao ključna slobodna bacanja. Taj trenutak nepokolebljive smirenosti donio je Jugoslaviji povijesno finale, a njemu status nacionalne legende koji je s ponosom nosio kroz čak 149 reprezentativnih nastupa.
Ipak, pravi potres u svijetu sportskog upravljanja izazvao je po završetku igračke karijere. Kao diplomirani ekonomist s vizijom koja je nadilazila tadašnje standarde, preuzeo je kormilo nogometnog kluba Crvena zvezda. U tandemu s Draganom Džajićem, Cvetković je tijekom 18 godina mandata stvorio mehanizam koji je 1991. godine pokorio Europu i svijet. Njegov beskompromisni, moderni pristup menadžmentu donio je klubu nevjerojatnih 18 trofeja, pretvarajući ga u ime kojeg su se plašili najveći europski divovi.
Njegov utjecaj nije stao na rubu terena. Kao ministar sporta i dobitnik brojnih državnih priznanja, Cvetković je ostao autoritet do samog kraja, zatvorivši svoj životni krug 2021. godine kao počasni predsjednik košarkaškog kluba u kojem je sve počelo. Iza čovjeka koji je znao kako od talentirane grupe pojedinaca stvoriti svjetske prvake, ostala su djeca, kći Zorana i sin Rastko, ali i nasljeđe koje će generacije sportaša proučavati kao lekciju o upornosti i viziji koja ne poznaje granice.