Šokantna analiza Michaela Ignatieffa: Pirova pobjeda Zapada i dramatičan pad američke moći
Izvor: Otvoreni izvori Dok se Washington bavi raketama, profesor upozorava na gubitak povjerenja saveznika i uspon Kine koja iz sjene vreba priliku za preuzimanje svjetske dominacije.
Michael Ignatieff, ugledni profesor i bivši lider kanadskih Liberala, poslao je oštro upozorenje koje odjekuje svjetskim hodnicima moći. Njegova analiza bliskoistočnog kaosa ne ostavlja mjesta optimizmu: iako su Sjedinjene Države i Izrael nanizali vojne uspjehe protiv Irana, profesor tvrdi da se iza kulisa bombi i raketa zapravo odvija duboki strateški poraz. Vojna nadmoć, prema njegovim riječima, nije uspjela kupiti političku stabilnost, a prava presuda historije znat će se tek kada se vidi hoće li režim u Teheranu opstati ili pasti.
Situacija unutar samog Irana daleko je od blistave, a Ignatieff podsjeća na dramatične slike razorene ekonomije i patnje naroda koji se bori sa sve manjim prihodima od nafte. Ipak, on upozorava da su Iranci najtvrđi pregovarači na svijetu, ljudi koji ne zaboravljaju poniženja koja su im američki predsjednici nanosili još od 1979. godine. Poseban naglasak stavlja na sukob dviju potpuno različitih strategija: dok je Barack Obama godinama krojio svaki zarez kako bi postigao održiv sporazum, Donald Trump je povlačio poteze pod snažnim utjecajem Benjamina Netanyahua, što je dovelo do opasne nepredvidljivosti.
U jeku modernog ratovanja naučena je i jedna gorka lekcija. Slabija sila koristila je jeftine dronove protiv sofisticiranog, ali vrlo skupog oružja. Ta asimetrija mogla bi zauvijek promijeniti vojne doktrine. Ignatieff smatra da je nuklearno pitanje najveći poraz trenutnih diplomatskih napora. Dok se pred kamerama raspravlja o prekidu vatre i slobodnom prolazu kroz Hormuški moreuz, iranski uranij i dalje ostaje netaknut u dubokim podzemnim bunkerima, čekajući svoj trenutak.
Dok se Washington i Tel Aviv bave taktikom na terenu, pravi pobjednik ove krize sjedi u Pekingu. Kina se svijetu sada predstavlja kao faktor stabilnosti, dok istovremeno, poput hladnog promatrača, proučava sukobe u Ukrajini i na Bliskom istoku kako bi isplanirala budućnost Tajvana. Profesor ne predviđa invaziju, već lukavu pomorsku blokadu kojom bi Peking polako gušio otok. Istovremeno, Europa se nalazi pred zidom: rastrgana između energetske ovisnosti i potrebe za naoružavanjem, suočava se s unutrašnjim lomovima jer obični građani žele maslac, a ne oružje.
Zaključak profesora Ignatieffa poražavajući je za zapadnu diplomaciju. Svjedočimo iznimno dramatičnom padu američke moći. Povjerenje u Washington u Perzijskom zaljevu je potpuno uništeno, a europski saveznici više ne gledaju prema SAD-u s onom starom sigurnošću. Gubitak tog povjerenja mogao bi ostati najteža i najtrajnija posljedica ovog sukoba, ostavljajući svijet u stanju neizvjesne i opasne tranzicije.
