Kraj američke dominacije u NATO-u: Mark Rutte traži da Europa konačno stane na svoje noge
Izvor: Otvoreni izvori Glavni tajnik demantirao je glasine o povlačenju Washingtona, ali je jasno poručio kako zaštita kontinenta više ne može biti isključiva briga američkih poreznika.
U središtu dramatičnog prestrojavanja zapadnih vojnih sila, glavni tajnik NATO-a Mark Rutte istupio je kako bi razjasnio sudbinu saveza koji se nalazi na povijesnoj prekretnici. Iako su kuloarima kružile glasine o poljuljanom povjerenju i slabljenju veza, Rutte je otkrio novu strategiju koja iz temelja mijenja dosadašnja pravila igre. Sjedinjene Američke Države, dugogodišnji zaštitnici europskog mira, odlučile su prilagoditi svoje sudjelovanje u snagama za brzi odgovor, što je odmah pokrenulo lavinu pitanja o tome tko će ostati na prvoj crti ako dođe do najgoreg scenarija.
Prvi čovjek saveza bio je posve izravan pred ministrima obrane, naglasivši kako su europski obrambeni planovi predugo i previše ovisili o dobroj volji i resursima Washingtona. Dok SAD ostaje čuvar nuklearnog štita, konvencionalna moć i ljudstvo na terenu postaju prioritet Europe i Kanade. Radi se o prijelazu na takozvani NATO 3.0, viziju u kojoj saveznici više nisu samo promatrači pod američkim kišobranom, već aktivni nositelji vlastite sigurnosti. Rutte je odlučno stao na kraj interpretacijama koje ovo prestrojavanje vide kao američki bijeg od saveznika:
Vjerojatno ste čuli vijesti o tome da SAD prilagođava svoje doprinose NATO Force Modelu. U nekim slučajevima, to je prikazano kao problem jer se SAD odmiču od svojih saveznika. Ali to nije točno, SAD je jasno dao do znanja da je predan NATO-u.
Iza zatvorenih vrata odvija se operacija popunjavanja praznina u sustavu nazvanom NATO Force Model. Riječ je o mehanizmu koji se aktivira u trenucima najvećih kriza, poput izravnog napada na članicu, a detalji o tome tko čini te postrojbe i kakvim oružjem raspolažu ostaju strogo čuvana tajna. Tajanstvenost oko sastava snaga samo dodatno podcrtava težinu trenutka u kojem se Savez nalazi dok se priprema za predstojeći samit u Ankari. Rutte ne skriva optimizam, iako priznaje da proces još uvijek traje i da se o nekim kapacitetima vode intenzivni razgovori.
Vrijeme lagodnog oslanjanja na američku vojnu mašineriju očito je prošlo. Napredak u izdvajanju za obranu je vidljiv, što potvrđuje da su države članice ozbiljno shvatile obveze dogovorene prošle godine u Haagu. Nova stvarnost zahtijeva da Europa i Kanada preuzmu teret koji im pripada, osiguravajući da obrambena moć ostane netaknuta dok Washington adresira svoje globalne obveze na drugim krajevima svijeta.
