Prazna skladišta Kremlja: Vladimiru Putinu preostao samo jedan projektil tipa Orešnik
Izvor: Otvoreni izvori Dok ruski lider javno demonstrira silu, izvještaji otkrivaju dramatičan pad zaliha i tehničke kvarove koji su elitno oružje pretvorili u nepredvidivu prijetnju.
U svijetu visoke politike i vojnih igara, moć se često mjeri bljeskom novog oružja, ali iza kulisa dvorana Kremlja odvija se drama koja ozbiljno narušava sliku ruske nepobjedivosti. Ruski arsenal najmodernijih projektila Orešnik, koji su trebali biti simbol nove ere dominacije, spao je na kritičnu razinu. Analitičari upozoravaju da Vladimir Putin u ovom trenutku na raspolaganju navodno ima još samo jednu operativnu raketu ovog tipa, dok su se ambiciozni planovi o masovnoj proizvodnji sudarili s grubom stvarnošću na terenu.
Sve je počelo silovito, udarom na grad Dnipro krajem 2024. godine, nakon čega je ruski predsjednik osobno zatražio ubrzanje proizvodnih traka. Cilj je bio jasan i beskompromisan: hitno proizvesti još četiri primjerka oružja sposobnog nositi nuklearne glave. Ipak, taj imperativ brzine pokazao se kobnim. Tri su projektila potrošena tijekom akcija u 2026. godini, dok je jedan pokušaj napada u okupiranoj regiji Doneck završio ponižavajućim fijaskom. Umjesto trijumfa, Rusija se našla na rubu operativnog kolapsa ovog skupocjenog sustava.
Naličje priče o moćnom Orešniku krije se u pogonima gdje su se navodno svjesno zaobilazili protokoli provjere kvalitete kako bi se zadovoljili zahtjevi državnoga vrha. Posljedica tog pritiska je otkriće ozbiljne tehničke mane. Zastarjeli žiroskopi naslijeđeni iz sovjetskog doba postali su slaba karika, zbog čega ovi projektili mogu promašiti metu za desetke kilometara. Ono što je trebalo biti kirurški precizno oružje, pretvorilo se u nepredvidivu prijetnju koja može pasti bilo gdje, daleko od planiranog cilja.
Dok stručnjaci ove poteze vide kao dio šire psihološke kampanje, Putin nastoji zadržati gard apsolutne kontrole. On je javno poručio kako su dosadašnji udari u blizini Kijeva i u Donecku bili tek testne prirode, tvrdeći da lokacije nisu birane kao borbene mete već kao poligoni. Prema njegovim riječima, dronovi su pomno pregledavali mjesta udara kako bi se učinak bojevih glava izračunao do milimetra, pokušavajući tako ublažiti dojam o nepreciznosti i praznim skladištima.
Stvarna slika ipak je daleko od one koju Moskva želi prikazati. Iako je presretanje Orešnika u stratosferi izuzetno težak zadatak za svaku obranu, njegova pouzdanost visi o niti zbog oslanjanja na stara tehnološka rješenja. Projektil koji vuče korijene iz nacrta rakete RS-26 i pogona iz sovjetskog Dnipra sada stoji kao simbol raskoraka između velikih ambicija Kremlja i stvarnog stanja u skladištima, koja su gotovo potpuno ispražnjena.
