Putin pred zidom: Rusija gubi teritorij dok sjene rata prvi put padaju na Moskvu i Sankt Peterburg
Izvor: Otvoreni izvori Dok se planovi o brzom slomu Ukrajine tope pod udarima dronova i uličnim otporom mobilizaciji, Kremlj sve nade polaže u pregovaračku igru s Donaldom Trumpom.
Zimski snovi u Kremlju o brzom preokretu i punoj blagajni od skoka cijena nafte nestali su poput dima nad ruskim metropolama. Iako su ruski lideri vjerovali da će im geopolitički potresi na Bliskom istoku osigurati prednost u ratu protiv Ukrajine, stvarnost na terenu ispisuje posve drugačiju, dramatičnu priču. Nade da će Kina i Europa spasiti ruski proračun povećanim uvozom energenata pokazale su se uzaludnima, a ratna sreća, prvi put u dvije godine, okrenula je leđa Moskvi.
Brojke koje potvrđuju čak i najvjerniji ruski vojni blogeri otkrivaju težak udarac ruskom ponosu: u prvih šest mjeseci 2026. godine ruske su snage izgubile više teritorija nego što su uspjele osvojiti. Ukrajinski protunapad vratio je pod svoju kontrolu oko 700 kvadratnih kilometara, no prava se drama odvija duboko iza prve crte. Udari dronovima na Sankt Peterburg i Moskvu razbili su iluziju sigurnosti u ruskim metropolama, dok nestašica benzina unosi nemir među stanovništvo koje je dosad promatralo sukob iz zaštićenog mjehurića.
Dok fronta krvari, na ulicama ruskih gradova odvija se borba za opstanak. Izvještaji o gotovo opsadnom stanju stižu iz Penze, gdje snage sigurnosti doslovno love muškarce na radnim mjestima kako bi ih poslale u rovove. Napetost je dosegnula vrhunac kada su očajne žene i majke izašle pred policiju, pokušavajući tijelima spriječiti odvođenje svojih najmilijih u rat od kojeg se ne vidi kraj.
U ovoj opasnoj igri visokih uloga, oči Moskve uprte su u Donalda Trumpa. Dok ruski režimski analitičari poput Viktorije Nikiforove optužuju Europu da pokušava uvući Washington u iscrpljujući sukob radi vlastitih interesa, Vladimir Putin navodno šalje signale nade prema Americi. Analitičari vjeruju da ruski čelnik više ne vidi put do pobjede bez izravne pomoći iz Washingtona, nadajući se da će Trump odbiti, kako kažu, europsku zamku.
Nikiforova je povukla oštru paralelu s ranijim sukobima na Bliskom istoku, precizirajući trenutačnu poziciju američkog predsjednika:
Američki predsjednik sada je u otprilike istoj situaciji u kojoj je bio prije napada na Iran. Tada ga je Netanyahu uvukao u sukob, obećavajući brzu pobjedu. Sada Europa igra ulogu Izraela – doslovno prisilno uvlači Trumpa u antirusku eskalaciju, obećavajući isto.
Vjeruje se da Putin više ne vjeruje u pobjedu bez izravne pomoći iz Washingtona. On navodno nudi prividne mirovne pomake koji bi mogli poslužiti Trumpu u predstojećoj izbornoj kampanji, ali njegovi osnovni zahtjevi — kontrola nad Donbasom i priznanje Krima — ostaju nepromijenjeni. Između nade u politički zaokret u SAD-u i priprema za novu okrutnu zimsku kampanju protiv ukrajinske infrastrukture, Putin stoji čvrsto vezan za sudbinu rata od kojeg, unatoč gubicima, ne smije odustati.
