Budva više nije grad mog djetinjstva: Lazar Nikolić o cijenama i ožiljcima prošlosti
Izvor: Otvoreni izvori Poznati glumac iskreno progovara o komercijalizaciji rodnog kraja, decenijskom izbjegavanju plaža i bolnom odrastanju u sjenci razvoda u maloj sredini.
Sirova realnost mondenog ljetovališta pogodila je crnogorskog glumca Lazara Nikolića, koji više ne prepoznaje grad u kojem je odrastao. Prisjećajući se djetinjstva, Nikolić je opisao Budvu koja je nekada imala potpuno drugačiji duh, s netaknutim prirodnim prostorima i javnim plažama dostupnim svakome. Danas je ta slika, prema njegovim riječima, drastično izmijenjena agresivnom komercijalizacijom koja briše uspomene.
Glumac je podijelio bolnu činjenicu da se u svom rodnom gradu nije okupao već deset godina, jer ne može prihvatiti nova pravila koja vladaju na obali. On ističe da mu je poražavajuće što danas svuda nailazi na zabrane ulaska i obavezne naplate parkinga na mjestima koja su nekada bila slobodna, dok se priroda pretvara u luksuzni proizvod. Ne mogu se pomiriti s tim da na plažama gdje sam naučio hodati i plivati sada moram plaćati ležaljke po 50 eura, izjavio je Nikolić, naglašavajući apsurd situacije u kojoj se naplaćuje ono što je priroda dala svima.
Osim oštrih kritika na račun turističkog procvata Budve, Nikolić se otvorio i o privatnim ožiljcima, prisjetivši se razvoda svojih roditelja u vrijeme kada je to u maloj sredini bila stroga tabu tema. Imao je samo sedam godina kada se njegova obitelj raspala, a pritisak okoline i staromodni nazori učinili su taj period izuzetno teškim za dječaka koji se brinuo o reakcijama vršnjaka.
Imao sam sedam godina. Tada je bilo neko drugačije vrijeme, sada se ljudi razvode poslije šest mjeseci i to je kao dobar dan, a tada je bilo drugačije, još mala sredina. Roditelji su bili starog kova, pa se gledalo što će reći sredina i kuća. U početku mi nije bilo lako, pitao sam se što će reći u školi.
Iako je odrastao uz majku, glumac ističe da je otac ostao prisutan u njegovom životu. Budući da su živjeli u istom gradu, viđali su se svakodnevno i zajedno odlazili na selo, čime je očuvana obiteljska povezanost unatoč formalnom razlazu roditelja. Život ide dalje i s vremenom vidiš da je to normalno, zaključio je Nikolić, povlačeći oštru crtu između nostalgične prošlosti i surove sadašnjice koja je promijenila i ljude i pejzaže.
