Politička igra Andrije Mandića: Dok drugi lutaju, on vješto koristi svaku novu krizu

U središtu crnogorske političke arene, Andrija Mandić još jednom dokazuje da je majstor preživljavanja i strateškog pozicioniranja. Povod za novu analizu njegovih poteza bila je zabrana ulaska na Kosovo čelnicima općina Nikšić i Berane, situacija koju je Mandić, prema riječima politologa Aleksandra Musića, iskoristio s kirurškom preciznošću. Dok javnost prati diplomatske iskre, iza kulisa se odvija proces učvršćivanja moći u kojem predsjednik Skupštine vješto balansira između radikalne retorike i pragmatičnih saveza.

Musić ističe kako je Mandićeva reakcija na poteze Prištine školski primjer manevriranja. Jednim je potezom uspio nemoguće: oštro je napao Albina Kurtija kako bi zadovoljio svoju bazu, dok je istovremeno pružio ruku crnogorskim Albancima s kojima gradi nove političke temelje države. Mandić dominira jer s druge strane nema ozbiljnog strateškog suparnika, tvrdi analitičar, povlačeći paralelu s poznatom izrekom kako je u kraljevstvu slijepih jednooki čovjek kralj.

Njegov uspon i opstanak nisu slučajni. Analiza pokazuje kako se Mandić sustavno obračunava s ostavštinom bivšeg režima, dok istovremeno održava čvrste veze s Beogradom i Srpskom pravoslavnom crkvom. Čak i sukobi s Hrvatskom, koji su kulminirali proglašenjem nepoželjnom osobom, u njegovoj interpretaciji postaju alat za građenje slike žrtve. Musić upozorava na zabrinjavajući kontrast na sceni: s jedne strane je iskusan strateg, a s druge, kako navodi, amaterska oporba koja od 2019. godine luta bez jasnog plana.

U kraljevstvu slijepih, jednooki čovjek je kralj.

Dok surađuje s ljudima koje politika u suštini ne zanima, Mandić koristi vakuum moći koji je ostavila dezorijentirana konkurencija. Situacija u kojoj se ozbiljna politika svodi na puku sreću ili čekanje iznenadnih događaja, prema Musićevim riječima, dugoročno vodi u propadanje. Uzdanje u sreću gubitnička je strategija, a Mandić to, čini se, razumije bolje od svih svojih političkih protivnika zajedno.