Zašto mačke vade hranu iz posude šapama: Otkrivamo praktičnu pozadinu neobičnih navika jela
Izvor: Otvoreni izvori Iza seljenja zalogaja na pod ili pokušaja 'zakopavanja' zdjelice kriju se drevni instinkti preživljavanja koji vlasnicima mogu pomoći u boljem uređenju doma.
Iako su tisućama godina vjerne pratiteljice ljudi, kućne mačke i dalje nose biološki kod svojih divljih predaka. Kada ljubimac šapom vadi komadiće hrane iz zdjelice ili ih premješta nekoliko koraka dalje na pod, on ne izvodi tek simpatičnu predstavu, već prati obrasce koji su nekada značili život. Za razliku od pasa koji jedu u čoporu, mačke su po prirodi usamljenici čiji mozak nalaže stalni oprez, čak i u sigurnom okruženju kuhinje.
Glavni razlog za ovakvo ponašanje najčešće je potreba za zaštitom plijena. Premještanjem hrane na drugu lokaciju mačka osigurava privatnost i mir, nastojeći izbjeći potencijalne suparnike koji bi joj mogli oteti obrok. To je posebno vidljivo u domovima s više životinja, gdje je instinkt za osiguravanjem vlastitog zalogaja još izraženiji. Korištenje šapa pritom je izravan odjek lova, jer su one oduvijek bile primarni alat za baratanje ulovljenim plijenom.
Vlasnici često primjećuju i specifičan pokret kojim mačka pokušava 'zakopati' ostatke hrane po podu. Ovaj postupak može imati dva vrlo jasna značenja: ili je životinja sita pa nastoji sakriti svoj trag kako ne bi privukla veće predatore, ili joj ponuđeni okus u tom trenutku jednostavno ne odgovara. Čistoća je također visoko na listi prioriteta, pa mačke instinktivno izbjegavaju jesti blizu izvora vode kako bi spriječile njegovo onečišćenje, što je obrazac zadržan iz prirode.
Ponekad su razlozi za ovakve rituale sasvim praktične prirode i tiču se same opreme za hranjenje. Ako je posuda preuska ili preduboka, mačka može osjećati nelagodu pri svakom zalogaju, što je navodi da hranu vadi van. Stručnjaci sugeriraju da se u domovima s više ljubimaca primijeni razdvajanje životinja tijekom jela, čime se izravno smanjuje razina stresa i omogućuje svakoj mački da svoj obrok završi opušteno, bez osjećaja ugroženosti. Poznavanje ovih sitnih navika dragocjen je putokaz za stvaranje ugodnijeg suživota.