Sport · 2 min

Od evropskog trona do gradske pijace: Potresna sudbina legendarne Jadranke Jež

Ivan Kovačević
Ivan Kovačević · Sportski kroničar
Portret plavuše Jadranke Jež u crnoj jakni ispred žute zgrade Izvor: Otvoreni izvori
Nekadašnja rukometna zvijezda Jadranka Jež u razgovoru o svom životu.

Nekadašnja rukometna zvijezda izgubila je krov nad glavom nakon što je bila žirant propaloj firmi, a danas na tržnici dokazuje da je dostojanstvo jače od poraza.

Životna priča Jadranke Jež, nekadašnje sportske heroine kojoj se divio cijeli Balkan, podsjeća na scenario u kojem se smjenjuju trenuci najveće slave i najteži životni udarci. Čuvena rukometašica, koja je nekada dominirala evropskim terenima, danas je lice koje građani Zagreba sreću na gradskoj tržnici. Tamo već duže od decenije prodaje voće i povrće, nakon što ju je vrtlog finansijskih problema i surova birokratija ostavila bez krova nad glavom.

Rođena 1960. godine, Jadranka je svoj put gradila u zagrebačkoj Lokomotivi, a sa samo 22 godine osvojila je svjetsku bronzu sa reprezentacijom Jugoslavije. Ipak, jedna sportska odluka postala je prelomna tačka njenog života. Kada je 1984. godine izostavljena iz zlatne olimpijske generacije, osjetila je duboku nepravdu. Uvjerena da je žrtva tadašnjih selektorskih ključeva, donijela je radikalnu odluku: oprostila se od dresa Jugoslavije i sreću potražila u Austriji.

Bila sam startni pivot u reprezentaciji koju su činile Ognjenović, Višnjić, Anastasovski, Kolar-Merdan, Ptujec... Tadašnji selektor Josip Samaržija nikad mi nije objasnio zašto je umjesto mene uzeo Emiliju Erčić i Svetlanu Mugošu, a u tom sam trenutku bila najbolji pivot u zemlji. Nakon toga sam se, zbog sportske nepravde, zahvalila na igranju za reprezentaciju Jugoslavije.

U Beču je potvrdila svoju svjetsku klasu, a 1992. godine podigla je i pehar Lige šampiona sa čuvenim klubom Hajpo Niderusterajh. No, uprkos karijeri koja je trajala nevjerovatno dugo, sve do njene 53. godine, život van terena pripremio joj je zamku koju nije mogla predvidjeti. Pad je počeo u trenutku kada je odlučila biti žirant za kredit jednoj firmi, založivši stan koji je dobila od Grada kao vrhunska sportistkinja.

Firma je ubrzo propala, a Jadranka se našla na udaru banaka. Uslijedila je deložacija koju ni aktivisti nisu uspjeli zaustaviti. Ostala je bez svega dok su se dugovi namirivali njenom imovinom. Sama priznaje da je bila previše lakovjerna, ali je tugu zbog gubitka doma pretvorila u neumornu borbu za goli opstanak. Na njenom radnom mjestu na pijaci slučajno ju je prepoznao košarkaški trener Vlado Vanjak, ostavši zatečen snagom duha žene koja, uprkos svemu što ju je snašlo, ne skida osmijeh s lica.

https://mondo.ba/img/s/200/200/1183392.jpg

Dok putem suda u Strazburu pokušava vratiti vlasništvo nad svojim domom u Ulici Bernarda Vukasa, ova nekadašnja zvijezda nastavlja raditi na štandu, dokazujući da je obraz važniji od bilo kojeg trofeja. Njen put od svjetala velikih arena do svakodnevice na zagrebačkoj tržnici svjedoči o tome koliko su granice između uspjeha i teške borbe za egzistenciju ponekad krhke.

Anketa

Zaslužuju li legende sporta poput Jadranke Jež bolju institucionalnu zaštitu kako ne bi završile na margini?

ili

Vaša reakcija

Podijeli

Povezane vijesti

Najčitanije danas

Najčitanije ovog tjedna