Propuštena prilika od 75 milijuna eura: Kako je Dinamo izgubio brazilsku zvijer
Izvor: Otvoreni izvori Gabriel Magalhaes danas vlada europskim terenima kao jedan od najskupljih stopera svijeta, no u Zagrebu je njegova priča započela u blatu i tišini Maksimira.
Maksimirska svlačionica danas je prepuna stranih imena, ali prošlo je čak osam godina otkako je njezinim hodnicima koračao posljednji Brazilac. Bio je to Gabriel Magalhaes, mladić koji je 2018. godine stigao gotovo neprimjetno, na tihu posudbu iz Francuske, a danas kao nepremostivi stup obrane londonskog Arsenala vrijedi vrtoglavih 75 milijuna eura. Statistika ga trenutno svrstava na treće mjesto najvrjednijih stopera planeta, odmah uz bok elitnim kolegama iz Barcelone, no u Zagrebu je njegova sudbina krojena daleko od glamura i velikih svjetala.
Njegov put prema vrhu bio je posut trnjem. Tražeći iskupljenje nakon neuspješne epizode u Francuskoj, Gabriel je u dresu Dinama II prolazio kroz kaljužu Druge HNL, braneći klupske boje na terenima u Novigradu, Varaždinu i Kustošiji. Iako je bio tek jedan od mnogih prolaznika na posudbi, u Zagrebu je uspio ostvariti ono što mu u kasnijim, basnoslovno bogatim klubovima još nije pošlo za rukom – postao je prvak. Iako je za seniorsku momčad upisao samo jedan jedini nastup protiv Rijeke u travnju 2018. godine, medalja prvaka Hrvatske i Rabuzinovo sunce ostaju trajno upisani u njegovu biografiju kao podsjetnik na hrvatske dane.
Njegovi tadašnji suigrači danas s nevjericom promatraju tu nevjerojatnu transformaciju. Dominik Perković, koji je s njim dijelio svakodnevicu u svlačionici, priznaje kako prvi dojmovi nisu odavali buduću svjetsku zvijezdu. Tek kada je mladi Brazilac istrčao na teren protiv Arsenala, postalo je jasno o kakvom se potencijalu radi. Perković se prisjeća tog trenutka:
Kada se on pojavio na našim treninzima, mi nismo bili nešto pretjerano fascinirani s njim, ali na utakmici protiv Arsenala, u kojoj je briljirao, uvjerili smo se da je dečko zvijer.
Unutar momčadi Gabriel je ostao upamćen kao povučen profesionalac koji se najviše držao u društvu Japanca Tashime. Iako je stručni stožer prepoznao sirovi talent i bio zadovoljan onime što je pokazivao na terenu, surova financijska realnost presudila je njegovom ostanku u Zagrebu. Cijena od četiri do pet milijuna eura bila je u tom trenutku nepremostiva prepreka za modru blagajnu, a sam igrač je svoje snove već tada usmjeravao prema najjačim ligama Europe.
Danas, dok Gabriel dijeli svlačionicu s ikonama svjetskog nogometa i brani boje brazilske reprezentacije, ostaje fascinantna činjenica da je jedan od najskupljih braniča današnjice svoje prve europske golove zabijao u Kustošiji. Maksimir je napustio jer klub u tom ključnom trenutku nije mogao ili nije želio platiti tek puki djelić onoga što on vrijedi danas, ostavljajući iza sebe samo priču o tome što je moglo biti.
