Zabranjena fontana od tekuće žive: Umjetnost koja krije smrtonosne pare
Izvor: Otvoreni izvori Kipar Alexander Calder stvorio je djelo koje umjesto vode koristi opasan metal, a zbog toksičnih isparenja danas se može promatrati isključivo iza debelog stakla.
U svijetu neobičnih otkrića i povijesnih rariteta, rijetko što intrigira onako kako to čini Fontana žive, djelo američkog kipara Alexandera Caldera. Dok se uobičajene fontane oslanjaju na prozirnost vode, ova koristi gusti, zrcalni sjaj čistog tekućeg metala. Gledajući njezine pokrete, promatrač lako biva uvučen u hipnotičku eleganciju, no tajna njezine privlačnosti leži u materijalu koji je istovremeno fascinantan i iznimno opasan.
Živa je stoljećima bila predmet znatiželje, a njezina svojstva doista jesu fenomen prirode. To je jedini metal koji na sobnoj temperaturi ostaje u tekućem stanju, s gustoćom koja je čak 13,6 puta veća od vode. Kroz povijest su je pratila brojna mistična vjerovanja, od alkemičarskih pokušaja stvaranja zlata do opasnih zabluda da posjeduje ljekovita svojstva. Danas moderna znanost jasno upozorava da živa uzrokuje teška oštećenja živčanog sustava, što je i razlog zašto su predmeti poput starih toplomjera postali stvar prošlosti.
Povijest ovog teškog metala nosi i mračnu stranu, posebno vezanu uz rudnike u španjolskom Almadénu. Tijekom gotovo dva tisućljeća proizvodnje, rad u tim jamama bio je ravan smrtnoj presudi zbog konstantnog izlaganja otrovnim isparenjima. Upravo je tim rudarima Španjolska odlučila odati počast angažirajući Caldera, čije je djelo prvi put izloženo 1937. godine u Parizu, neposredno uz Picassovu slavnu sliku Guernica.
Ova skulptura nije bila samo estetski eksperiment već je nosila i snažnu poruku otpora, budući da su rudnici Almadéna bili ključna strateška točka tijekom Španjolskog građanskog rata. Ipak, kako je rasla svijest o toksičnosti tekućeg metala, tako se mijenjao i način na koji se ovo djelo izlaže javnosti. Zbog nevidljivih, ali smrtonosnih para koje ispušta, fontana već desetljećima ne može stajati na otvorenom prostoru.
Zainteresirani je danas mogu pronaći u muzeju Fundació Joan Miró u Barceloni, ali pod posebnim uvjetima. Iako metal i dalje cirkulira istim ritmom, posjetitelji su od fontane trajno odvojeni zaštitnom staklenom pregradom. Ova barijera služi kao podsjetnik na to koliko tanka linija može biti između vizualne ljepote i stvarne ugroze za zdravlje, pružajući priliku da se promatra fenomen bez rizika od udisanja tihe opasnosti koju živa neprestano emitira.
