Jelena i Novak Đoković prekidaju vjekovnu tradiciju: Zašto djeca više ne gase svjećice
Izvor: Otvoreni izvori Slavni par uvodi revolucionarna pravila u odgoj Stefana i Tare, odbacujući fizičko kažnjavanje i običaje koji se kose s njihovim dubokim vjerskim uvjerenjima.
Dok svijet slavi njihove sportske uspjehe, unutar četiri zida obitelji Đoković odvija se tiha revolucija. Jelena Đoković otvoreno progovara o odluci da prekine lance transgeneracijskog nasilja, postavljajući nove temelje za budućnost svoje djece.
Odgoj bez batina kao povijesni iskorak. Jelena je na javnom panelu otkrila kako su njezina djeca, Stefan i Tara, prva generacija u široj obitelji koja nikada nije osjetila fizičku kaznu. Ovaj potez vidi kao svjesno micanje od metoda kojima su se služili roditelji, bake i djedovi obje strane obitelji.
Moja djeca su prva generacija djece u našoj obitelji koja nikada nije dobila batine. Ja sam ih dobivala od svojih roditelja, moja majka prije mene, otac, moji baka i djed, Novakovi također. Stefan i Tara su prva generacija i vjerujem da će to što ne odgovaramo na greške i pogrešno tumačenje emocija nasiljem zaista promijeniti svijet. Smatram da je to jedan veliki kvantni skok u mijenjanju povijesti i budućnosti.
Duhovna simbolika nadvladala je rođendanske običaje. Javnost je ostala zatečena informacijom da Stefan i Tara na svojim proslavama više ne gase svjećice na torti. Za Jelenu, ovaj čin nosi duboku religioznu težinu koja nadilazi uobičajenu zabavu. Ona vjeruje da svijeća, koja gori u crkvama za zdravlje i mir, nikada ne bi trebala biti ugašena dahom.
Svi smo u kosovskim samostanima i crkvama palili svijeće za žive i pokojne, za zdravlje i mir. Svijeća je simbol nesebične žrtve, ona gori da bi drugima dala svjetlost i sjaj. Ona je simbol života i prosvjetljenja, otklanjanja strahova i mračnih misli iz našeg uma i srca i predavanju svjetlosti Boga. Kako smo onda usvojili tradiciju slavljenja rođenja života tako što gasimo svijeću na torti dok zamišljamo želju?! Zapitala sam se i poželjela da makar u svom domu promijenim taj običaj.
Duboke veze s korijenima i vjerom. Dok obitelj trenutno gradi život u Grčkoj, Novak Đoković ne skriva čežnju za povratkom izvorima. Njegova želja je jasna: odvesti djecu na Kosovo, područje koje smatra središtem svog identiteta, kako bi tamo primili sakramente.
Želim se vratiti na Kosovo sa suprugom tamo krstiti djecu. Stefana od osam godina i Taru od pet godina. Znam da je to pitanje delikatno, da je sukob i dalje prisutan, iako više nije oružan, ali ima dosta tenzija. Ne želim ulaziti u politiku, ali za svakog Srbina Kosovo je u srcu, ono je centar naše kulture, našeg identiteta, naše tradicije i naše vjere.
Iza blještavila crvenih tepiha i teniskih terena, Đokovići vode borbu za vlastite ideale. Biraju put koji je često neshvaćen, ali za njih vjera i emocionalna sloboda djece nemaju cijenu.
