Bitka za britki um iz fotelje: Kako način na koji sjedite mijenja budućnost vašeg sjećanja
Izvor: Otvoreni izvori Veliko istraživanje na 20 tisuća ljudi otkriva dramatičnu razliku između pasivnog gledanja televizije i mentalnog angažmana koji mozak čuva od demencije.
U tišini dnevnih boravaka odvija se presudna bitka za budućnost našeg kognitivnog zdravlja. Dok se godinama fokus stavljao isključivo na fizičku aktivnost, nova saznanja otkrivaju kako upravo trenuci odmora u naslonjaču mogu odrediti brzinu kojom se um gasi ili ostaje oštar. Nije samo sjedenje ono što utječe na razvoj demencije, već ono što u tim trenucima radimo sa svojim mislima.
Sveobuhvatno praćenje više od 20 tisuća ljudi u Švedskoj iznijelo je na vidjelo oštru granicu između dvije vrste mirovanja. Dok dugotrajno i pasivno gledanje televizije ostavlja mozak u stanju svojevrsne kognitivne letargije, aktivnosti poput pletenja, igranja karata ili udubljivanja u dobru knjigu djeluju kao tihi čuvari sjećanja. Znanstvenici su zabilježili jasan uzorak: svaki sat aktivnog mentalnog angažmana dok sjedimo izravno smanjuje rizik od gubitka pamćenja i kognitivnog propadanja koje donosi demencija.
Ova je vijest posebno značajna za generaciju između 50 i 64 godine, kod koje su dobrobiti najizraženije. Mats Hallgren, koji je predvodio istraživanje na Institutu Karolinska, naglašava da postoji suštinska razlika između puko utrošenog vremena i svjesnog korištenja uma:
Način na koji koristimo mozak dok sjedimo može biti važan čimbenik za buduće kognitivno i mentalno zdravlje.
Ključ leži u izgradnji takozvane kognitivne rezerve, unutrašnje zaštitne mreže koja jača veze u mozgu i pomaže mu da ostane otporan na udarce starosti. Činjenice su neumoljive i ohrabrujuće u isto vrijeme: zamjena samo jednog sata pasivnog sjedenja aktivnijim odmorom smanjuje rizik od demencije za sedam posto. Bilo da se radi o pisanju, rješavanju zagonetki ili preciznom radu rukama, svaki napor koji zahtijeva prisutnost uma gradi branu protiv zaborava.
Iako je tehnološka era donijela nove načine trošenja vremena, suština ljudske otpornosti ostala je nepromijenjena. U svijetu u kojem statistike o porastu broja oboljelih od demencije djeluju zastrašujuće, ovi podaci vraćaju osjećaj kontrole pojedincu. Mir uz lagani poticaj — to je ono što tijelo i um trebaju. Izbor između daljinskog upravljača i društvene igre više nije samo pitanje zabave, već odluka o tome koliko ćemo dugo ostati svoji.
