Obljetnica HVO-a u Mostaru: Od potresnih sjećanja do oštrih povijesnih podjela
Izvor: Otvoreni izvori Dok su politički vrh i obitelji odavali počast braniteljima, izjave ministra Medveda o masovnim grobnicama i uloga fratara ponovno su rasplamsali stare sporove.
Mostar je još jednom postao pozornica na kojoj se isprepliću duboke emocije, vojni ponos i nikada zacijeljene rane prošlosti. Svečano obilježavanje 34. godišnjice utemeljenja Hrvatskog vijeća obrane započelo je dostojanstveno, misnim slavljem i mimohodom koji je prostrujao do Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače, ali su poruke s govornice ubrzo podsjetile da mir ovdje uvijek nosi teret nerazjašnjenih poglavlja.
Pred središnjim spomenikom, predvođeno Draganom Čovićem, izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH položilo je vijence, dok je zrak bio ispunjen sjećanjima na žrtvu i borbu za opstanak. Posebno upečatljiv trenutak bio je istup zastupnice Darijane Filipović, koja je pred okupljene iznijela intimnu sliku rata viđenu očima djeteta iz skloništa. Opisujući branitelje kao branu koja je stajala između straha i slobode, istaknula je kako je upravo njihova žrtva omogućila njezinoj generaciji odrastanje na vlastitim ognjištima. Za nju to sjećanje predstavlja trajnu obvezu prema budućim generacijama, s jasnom porukom da se izborena sloboda mora pretočiti u punu ravnopravnost.
Međutim, mirni ton komemoracije naglo je promijenio smjer kada je riječ preuzeo Tomo Medved, hrvatski ministar branitelja. Govoreći o doprinosu HVO-a, Medved je iznenada otvorio bolno pitanje ekshumacija, otkrivši potresne detalje o novoj masovnoj grobnici na području Zagvozda. Prema njegovim riječima, na padinama Biokova pronađeni su ostaci žrtava iz Drugog svjetskog rata, među kojima se, prema dosadašnjim spoznajama, nalaze i fratri iz Širokog Brijega. Njegovo inzistiranje da su ovi pronalasci jasan dokaz zločina nad hrvatskim narodom izazvalo je trenutne reakcije i podsjetilo na duboki jaz u interpretaciji povijesti.
S jedne strane, ovakve izjave drže živim sjećanje na stradanje crkvenih redova, dok s druge strane kritičari, predvođeni ranijim istupima poput onih bivšeg predsjednika Ive Josipovića, zastupaju dijametralno suprotnu tezu. Oni tvrde kako su fratri aktivno podupirali ustaški pokret i pružali oružani otpor partizanima, koristeći samostan kao vojno uporište njemačkih snaga, zbog čega su u tim povijesnim interpretacijama tretirani kao legitimni vojni ciljevi. Upravo ta nepodudarnost između službenih komemoracija i povijesnih viđenja pokazuje da, unatoč proteklim desetljećima, prošlost u Mostaru i dalje ostaje polje intenzivnih sukoba i nejasnih istina.
