Tragedija Ivana Budinčevića: Slavni vratar Hajduka danas kopa u polju za goli opstanak
Izvor: Otvoreni izvori Nekadašnji prvak Jugoslavije živi od tek 140 eura mjesečne mirovine svoje punice, dok mu dugovi klubova i teška ozljeda glave kroje surovu svakodnevicu.
Ivan Budinčević, čovjek koji je u legendarnoj sezoni 1978/1979 stajao na vratima Hajduka i podizao pobjednički pehar, danas proživljava sudbinu koju je teško zamisliti. Od blještavila stadiona i sportske slave ostala su samo sjećanja, dok je surova stvarnost u rodnoj Vojvodini postala neprestana borba s glađu i siromaštvom. Umjesto zaslužene mirovine, bivši čuvar mreže splitskih 'Bilih' svaki novi dan dočekuje kao najamni radnik na tuđoj zemlji.
Njegov strmoglavi pad nije bio slučajan, već splet nesretnih okolnosti i neispunjenih obećanja. Dok on ističe kako je Hajduk uredno podmirio sve svoje obveze, ljubljanska Olimpija i vinkovački Dinamo ostali su mu dužni tadašnjih 50 tisuća njemačkih maraka. Taj kapital, koji bi mu danas osigurao mirnu starost, nikada nije stigao na njegov račun. Na financijski krah nadovezala se i osobna tragedija; teška ozljeda glave zadobijena u sudaru na terenu brutalno je prekinula karijeru koja je obećavala puno više.
Budinčević o svom dnu govori bez uljepšavanja, ogoljen do kosti pred javnošću koja ga je nekad slavila:
Sve što čujete o meni je istina. Svi su me zaboravili, a ja skoro gladujem! Bez dinara sam prihoda i ikakve ušteđevine. Supruga Ruža i ja smo godinama nezaposleni, radili bismo bilo što samo da zaradimo za kruh, jedini prihod koji imamo je mirovina moje punice koja iznosi 140 eura mjesečno. Od toga živimo nas troje.
Danas nekadašnja golmanska zvijezda radi najteže fizičke poslove kod lokalnih zemljoradnika. Unatoč narušenom zdravlju i godinama koje pritišću, Budinčević kopa, ore i sije kako bi svojoj obitelji osigurao najosnovnije potrepštine. Kontrast između prošlosti i sadašnjosti je poražavajući; njegov nekadašnji suigrač Srećko Lušić svjedoči kako je Budinčević svojevremeno bio među pet najboljih vratara u Europi, nadmašujući čak i buduće reprezentativce.
Iako navijači Hajduka nisu dopustili da njihov heroj potone u potpuni zaborav, organizirajući povremene humanitarne akcije, situacija ostaje kritična. Bez zdravstvenog osiguranja i stalnih primanja, bivši prvak s nadom čeka svako novo proljeće i sezonu radova u polju, jedinu priliku da vlastitim rukama zaradi za koricu kruha dok se bori s osjećajem da ga je svijet koji je nekad osvajao, ipak ostavio na cjedilu.
