Sibirsko djetinjstvo i ruska prijetnja: Juozas Olekas šalje dramatičnu poruku Europi
Izvor: Otvoreni izvori Bivši ministar obrane Litve upozorava da Moskva poznaje samo jezik sile, prisjećajući se obiteljske tragedije i trauma proizašlih iz sovjetskog progonstva.
Iskusni litavski političar i kirurg Juozas Olekas ne govori o geopolitici samo iz udobnih parlamentarnih klupa; on govori iz duboke, osobne rane koja desetljećima prožima njegovu obitelj. Danas, dok se ruski imperijalni apetiti ponovno nadvijaju nad Europom, Olekas podsjeća da mir s Moskvom nije stvar dobre volje, već isključivo strateške nadmoći.
Njegova životna priča započela je 1955. godine u nemilosrdnom sibirskom mrazu, kamo su sovjetske vlasti deportirale njegove djedove i bake tijekom Drugog svjetskog rata. To traumatično nasljeđe okupacije i progonstva postalo je temelj litavske vanjske politike. Litva je do sada uložila više od milijardu eura u vojnu pomoć Ukrajini, uz čvrsto obećanje da će svake godine izdvajati 0,25 % svog BDP-a za njezinu obranu, svjesna da se bitka za Kijev tiče i njezina opstanka.
Olekas ističe kako je želja za otporom duboko usađena u privatnu sferu svakog litavskog doma:
Odluka da se borimo za našu slobodu i neovisnost donesena je u našim obiteljima, od naših roditelja. To je dio mog sjećanja. Sloboda i demokracija sada su duboko ukorijenjene u našim srcima i umovima. To nas također potiče da podržavamo Ukrajinu, koja se bori ne samo za svoju slobodu, već za slobodu i demokraciju diljem Europe.
Ono što ovaj veteran politike vidi kao najveću opasnost jest uvjerenje koje prožima rusko društvo – ideja da se utjecaj i veličina nacije mjere isključivo silom i osvajanjem. On upozorava na razorne učinke propagande, povlačeći paralelu čak i u jeziku, napominjući da ruska riječ za mir istovremeno znači i svijet, što sugerira opasan mentalitet ekspanzije.
Povijest je za baltičke države bila okrutan učitelj. Olekas podsjeća na 1920. godinu i mirovni sporazum s Rusijom koji je trebao jamčiti sigurnost, da bi samo dvadeset godina kasnije Litva, Latvija i Estonija bile brutalno okupirane unatoč svojoj neutralnosti. Taj se obrazac upotrebe moći, tvrdi on, ponovio u Gruziji i na Krimu, kulminirajući potpunom invazijom na Ukrajinu.
Danas Litva predvodi pritisak za jačanje NATO saveza, tražeći napredne sustave zračne obrane koji bi pilotima omogućili odlučne reakcije na povrede zračnog prostora. Glavni izazov ostaje jedinstvo u sprječavanju Moskve da ostvari svoje imperijalne ciljeve. Prema Olekasu, trajni mir nije dar, već rezultat vječne spremnosti na obranu i reformi koje Ukrajinu vode prema Europi.
