Bolni oproštaj Ivane Mišerić: Nakon 15 godina ugasio se život vjerne suputnice Fride
Izvor: Otvoreni izvori Poznata radijska voditeljica suočava se s prazninom u domu nakon gubitka voljene samojedice koja joj je bila najveći oslonac i neraskidivi dio svakodnevice.
Radijska voditeljica Ivana Mišerić prolazi kroz razdoblje duboke osobne tuge. Njezin svijet, koji je punih 15 godina dijelila sa svojom nerazdvojnom samojedicom Fridom, iznenada je utihnuo. Nakon godinu dana intenzivne borbe sa zdravstvenim problemima, tijekom kojih je Ivana činila sve kako bi olakšala tegobe svojoj ljubimici, dočekao ju je trenutak od kojeg strahuje svaki vlasnik — konačni rastanak od bića koje joj je bilo više od suputnice.
Tišina koja je zavladala u njezinu domu nakon kobnog petka najbolje ocrtava težinu gubitka. Ivana priznaje kako se osjeća potpuno izgubljeno bez rutine koja ju je pratila kroz ključno desetljeće i pol života, dok zidovi stana sada pritišću uspomenama na godine zajedništva. Frida nije bila samo kućni ljubimac, već emocionalni stup i produžetak njezine osobnosti koji ju je pratio kroz sve životne uspone i padove.
U dirljivom obraćanju javnosti, voditeljica je opisala intimnu vezu dvaju senzibilnih bića koja su stvorila vlastiti, zatvoreni svemir:
Frida je otišla. Bilo je vrijeme, a nikada nije pravo. Vrijeme… skoro 15 godina nas dvije, šapu pod ruku živjele smo kao dva luda senzibilna bića, kao partnerice, suputnice, dvije duše iz dva svijeta spojena u jedan svemir. I on je sada prividno prsnuo i ostala sam sama… bez šapice u ruci. Bez sebe koju sam poznavala zadnjih 15 godina.
Za Ivanu ovaj gubitak predstavlja točku prekreta. Frida je bila ona koja ju je, prema njezinim riječima, držala iznad vode u najtežim trenucima i naučila o životu više od mnogih ljudi. Iako je pokušavala olakšati njezine posljednje dane, suočavanje s konačnošću pokazalo se razornim, a svaki miris u kući vraća je u sretniju prošlost. Duboki ožiljci koje ostavlja ovakav rastanak svjedoče o tome da bol, iako s vremenom mijenja formu, rijetko prestaje biti prisutna.
Kažu da i bol ima granicu. Možda ipak samo mijenja formu i postaje prihvatljivija. Ponekad smo bile same, ko dva oblačića na nebu, slušala je sve moje bube u glavi i držala me iznad vode… mnogima je bila produžetak mene, nekima samo ‘pas’… A meni sve. Beskrajno sam joj zahvalna što smo se izabrale.
Dok se pokušava ponovno sastaviti i nastaviti s radom, Ivana priznaje da ništa više nije isto. Iako će vanjskom promatraču njezina svakodnevica izgledati normalno, unutrašnji svijet ostaje trajno promijenjen. Trag koji je Frida ostavila nadilazi fizičku prisutnost, ostavljajući svoju vlasnicu da traži mir u sjećanjima na petnaest godina bezuvjetne ljubavi.
