Povratak korijenima: Kolinda Grabar-Kitarović gradi obiteljski dom na djedovini
Foto: Društvene mreže Bivša predsjednica mijenja svjetske metropole za mir rodnog Grobnika, gdje na zemljištu dobivenom od oca podiže kuću koja simbolizira novi životni smjer.
Iza blještavila međunarodnih govornica i protokola sa svjetskim moćnicima, bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlučila je okrenuti novi list. Daleko od očiju javnosti, ona priprema značajan građevinski pothvat u svom rodnom kraju. Na Grobniku, na zemljištu koje joj je kao obiteljsko nasljeđe darovao otac, uskoro će niknuti njezin novi dom.
Iako njezine trenutne obveze u Međunarodnom olimpijskom odboru zahtijevaju stalna putovanja i život u koferima, bivša predsjednica priznaje da joj povratak djetinjstvu danas znači više nego ikada. Potreba za pripadnošću nadvladala je privlačnost svjetskih metropola. Proces gradnje, prema njezinim riječima, ne teče brzinom koju je priželjkivala, ali ona s mirom prihvaća lokalnu filozofiju da se velike stvari rade polako i bez žurbe.
Povratak na Grobnik za nju nije tek puko pitanje nekretnine, već svojevrsni bijeg od težine titula koje je godinama nosila. Tamo je susjedi i prijatelji poznaju iz vremena prije nego što je postala svjetski prepoznatljivo lice, što joj, kako sama ističe, vraća prijeko potrebnu životnu ravnotežu. Opisujući taj odnos s rodnim krajem, naglasila je duboku istinu o tome kako svijet može proširiti vidike, ali samo dom čovjeku daje pravu dubinu i oslonac.
Nedavno je tu neraskidivu vezu s lokalnim duhom pokazala i kroz humor, podijelivši oduševljenje maškaranom skupinom koja je vjerno rekreirala njezinu poznatu ekspediciju na Antarktici. Grupa s Grobnika do najsitnijih je detalja iskopirala njezin polarni skok, uključujući brod, prepoznatljivu kapu i jaknu. Bivšu predsjednicu taj je potez iskreno nasmijao, pa je priznala kako je bila pomalo ljubomorna na to koliko je njezina dvojnica u povorci izgledala dobro.
Upravo u toj sposobnosti da se nasmije na vlastiti račun, Grabar-Kitarović vidi najveću vrijednost svog kraja i ljudi koji tamo žive. Naglasila je da u tim krajevima čovjek vrijedi onoliko koliko razumije šalu, zaključivši kako nema zamjene za osjećaj povratka tamo gdje uistinu pripadaš. Gradnja kuće na očevoj zemlji bit će kruna tog povratka domovini.
