Budućnost Venecije na prekretnici: Od podizanja morskog dna do selidbe cijele bazilike
Izvor: Otvoreni izvori Dok razina mora raste brže od predviđanja, stručnjaci pripremaju radikalne planove za spas povijesne baštine, uključujući selidbu spomenika na sigurnije tlo.
Venecija, grad neraskidivo povezan s morem, suočava se s trenutkom istine koji bi mogao promijeniti njezinu kartu zauvijek. Povijesni kanali i ulice tonu brže nego što su najcrnje prognoze predviđale, a Trg svetog Marka, kao jedna od najnižih točaka, nalazi se na tek osamdesetak centimetara iznad površine. Činjenica da je polovica grada već ispod kritične razine ukazuje na to da su tradicionalna rješenja pred velikim iskušenjem.
Trenutni sustav zaštite, poznat kao MoSE, zamišljen je da zadrži more do visine od 125 centimetara, no njegova učestalost korištenja otkriva pravu razmjeru problema. Dok je u prvih pet godina rada sustav aktiviran stotinjak puta, samo početkom 2026. godine barijere su podignute čak 30 puta. Klimatolog Piero Lionello upozorava da bi daljnji porast mora od 75 centimetara mogao prisiliti inženjere da barijere drže zatvorenima pola godine, čime bi se osjetljiva laguna pretvorila u zatvorenu stajaćicu i nepovratno izgubila svoj prirodni eko-balans.
Stručnjaci stoga razmatraju četiri pravca djelovanja, pri čemu svaki nosi specifične rizike i tehnološke izazove. Injektiranje vode u podzemlje radi podizanja cijele lagune za tridesetak centimetara predstavlja jednu od umjerenijih metoda. S druge strane, radikalna ideja o izgradnji fiksne brane koja bi lagunu pretvorila u jezero nosi opasnost od katastrofalnih poplava u slučaju proboja, jer stanovništvo tada ne bi imalo vremena za evakuaciju.
Oni koji gledaju najdalje u budućnost pripremaju se za opciju koja zvuči kao znanstvena fantastika, ali je tehnički itekako izvediva: potpunu relokaciju ključnih zdanja. Lionello navodi primjer bazilike svetog Marka koja bi se mogla demontirati i ponovno izgraditi na višem terenu, slično onome što je učinjeno s hramom Abu Simbel u Egiptu. Iako bi takav zahvat stajao astronomskih 100 milijardi eura, on se smatra zadnjom linijom obrane od potpunog nestanka grada.
Povijest nas uči da veliki projekti u laguni traju desetljećima; sustavu MoSE trebalo je punih pola stoljeća od prvih skica do uporabe. Planiranje za iduća desetljeća mora započeti odmah jer Venecija više nema luksuz čekanja, a prijetnja da postane prazna ljuštura iz koje su pobjegli stanovnici postaje sve realnija.
