Drama Ivice Vidovića: Kako je ljubav s Gordanom preživjela progon i okrutnu tišinu

Prošlo je točno petnaest godina otkako je s javne scene i iz života otišao Ivica Vidović, glumački velikan čiji je glas utihnuo 2011. u 72. godini života. Iza kulisa legendarne karijere i nezaboravnih uloga poput Servantesa, skrivala se potresna privatna drama obilježena teškom bolešću, ali i političkim previranjima koja su mu preko noći promijenila sudbinu. Njegov odlazak nakon iscrpljujuće bitke s rakom grla bio je finale života koji je, usprkos slavi, u jednom ključnom trenutku bio označen potpunom bjelosvjetskom samoćom.

Izvor: Otvoreni izvori

Iako je iza sebe imao dva braka, Ivičina sudbinska luka bila je srpska glumica Gordana Gadžić. Upoznali su se 1989. na setu, a razlika od šesnaest godina i život na relaciji Zagreb–Beograd nisu bili prepreka za njihovu bliskost. Ipak, ono što je trebala biti idila, pretvorilo se u borbu za opstanak s dolaskom rata. Vjenčali su se u predvečerje sukoba, a njihov pokušaj da izgrade dom u Dubrovniku dočekao je zid neprijateljstva koji nitko nije očekivao. Umjesto umjetničkog uvažavanja, postali su mete tihe, ali razorne hajke.

Gordana se kasnije s velikom gorčinom prisjetila kako su ih kolege, ljudi s kojima su dijelili daske koje život znače, hladno napustili u najtežim trenucima:

Pokrenuta je velika hajka, kolege iz kazališta odbili su javno stati iza nas, od njihove šutnje nije se moglo disati. Budući da smo tako preko noći stekli status persona non grata, desetak dana prije premijere odlučili smo napustiti Dubrovnik. No tek je povratkom u Zagreb počeo pravi košmar. Apsolutni muk iz kojeg se mogla iščitati bogata paleta značenja. Bez ičije podrške, izolirani i obilježeni, u nama se otvarao tjeskobni prostor unutrašnje emigracije. Bilo je to jedno od onih životnih čvorišta koje čovjeku trajno odredi sudbinu.

Izvor: Arhiva

Unatoč statusu nepoželjnih osoba, par je odbio kapitulirati. Spas su pronašli u zagrebačkom naselju Malešnica, gdje su uz pomoć tadašnjih gradskih vlasti dobili stan i podizali djecu, sina Filipa i kćer Anu. Godine izolacije prekinuli su 1998. godine vlastitim snagama, osnivanjem Teatra Rugantino, čime su se ponosno vratili na kazališnu kartu i dokazali da se talent ne može izbrisati političkim dekretima ili šutnjom okoline. Ljubav s Gordanom izdržala je najsurovije testove izolacije i javnog odbačaja.

Posebno dirljivo poglavlje Ivičinog života bila je njegova sposobnost da zadrži ljudskost i u odnosima s bivšim partnericama. Njegov sin Luka Vidović svjedočio je nevjerojatnom obratu sudbine: Ivica i njegova bivša supruga Mirjana Majurec u isto su vrijeme saznali da boluju od teških bolesti. Umjesto udaljavanja, postali su jedno drugome najveći oslonac, dijeleći bol i podršku do samoga kraja.

Izvor: Otvoreni izvori

Danas, dok njihova djeca nastavljaju koračati umjetničkim stazama, ostaje sjećanje na glumca koji je privatno proživio tragedije veće od onih scenskih. Ostao je vjeran profesiji i ženi koja je uz njega stajala kada su im svi drugi okrenuli leđa, dokazujući da se dostojanstvo brani šutnjom, a pobjeđuje radom.