Strah od Trumpa i sjena rata: Baltičke zemlje se užurbano naoružavaju za najgori scenarij

U srcu Europe, tamo gdje se granice dodiruju s nemirnim istokom, odvija se dramatičan preokret. Dok se zapadni saveznici lome oko svake odluke, baltičke države — Estonija, Latvija i Litva — odlučile su da više nema vremena za oklijevanje. Suočene s prijetnjom koja kuca na vrata i sumnjom u čvrstoću američkog obećanja, ove su nacije krenule u riskantnu misiju osiguravanja vlastite budućnosti, podržavajući akcije protiv Irana i jačajući svoje vojne redove do neslućenih razmjera.

U pozadini ove užurbane mobilizacije krije se duboka tjeskoba zbog političkih potresa u Washingtonu. Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću više nije samo teorija, već katalizator za akciju. Baltički čelnici, sjećajući se njegovih skeptičnih poruka prema NATO savezu, sada se trude postati uzorni saveznici koje nitko neće moći optužiti za pasivnost. Litvanski predsjednik Gitanas Nauseda postavio je stvari vrlo oštro, poručivši kako se prisutnost američkih trupa ne smije smatrati zajamčenom ako države same nisu spremne na najveće žrtve i doprinose međunarodnim misijama.

Brojke govore same za sebe: Poljska i Baltik postali su apsolutni predvodnici u izdvajanjima za obranu, ostavljajući iza sebe čak i Sjedinjene Države po postotku BDP-a. No, dok se na službenim sastancima šalju poruke solidarnosti, na ulicama vlada posve drukčija atmosfera. Ankete u Latviji otkrivaju potresnu istinu — svega 43 posto građana iskreno vjeruje da bi ih NATO zaštitio u trenutku napada. Upravo taj jaz između službenih garancija i povjerenja naroda doveo je do zaključka da sigurnost počinje kod kuće.

Latvijski predsjednik Edgars Rinkevics bio je jasan u svojoj procjeni: odgovor na iranske prijetnje je neizbježan, pogotovo zbog njihove otvorene podrške ruskoj agresiji u Ukrajini. Strategija je postala jasna i beskompromisna:

• Ubrzano jačanje nacionalnih gardi kao stupa obrane.
• Planirano značajno povećanje broja njemačkih vojnika u Litvi do 2027. godine.
• Osnaživanje latvijskih i estonskih granica uz pomoć kanadskih i britanskih trupa.

Suština ove transformacije najbolje je sažeta u stavu da savez nije neka apstraktna sila koja dolazi izdaleka, nego zbir snaga onih koji su na terenu. Jedan od ključnih zaključaka u srcu ove krize glasi:

Ne postoji neka zasebna NATO-ova vojska, NATO smo mi. Uzimajući u obzir profesionalnu vojsku, taj broj i dalje nije dovoljan. Potrebna nam je Nacionalna garda.

Dok Rusija šalje oštra upozorenja zbog kretanja dronova u zračnom prostoru, Baltik se ne povlači. Umjesto toga, gradi se infrastruktura za odvraćanje zastrašivanjem. Analitičari su neumoljivi u svojim prognozama — ako se Amerika povuče ili fokusira na vlastite granice, baltičke zemlje moraju biti spremne stajati same. Sat otkucava, a u Vilniusu, Rigi i Tallinnu nitko ne želi dočekati sutra bez napunjenog oružja i spremnih postrojbi.